U društvu u kojem i dvije plate u jednom domaćinstvu nisu dovoljne za osnovne potrebe, gdje svako novo poskupljenje znači novo odricanje, govoreći o punim trpezama i da je to odlika blagostanja, djeluje kao ruganje.
Izjava Milorada Dodika da građani Srpske ne žive loše, jer se za slavskim stolovima nalazi previše hrane, ponovo je otvorila polemiku o stvarnosti u kojoj žive građani i slike koju o toj stvarnosti imaju pojedini političari.
A slava u Srpskoj nije mjerilo standarda, nego kulture, tradicije i vjere. I upravo to čini izjave poput Dodikove još ciničnijima. Ljudi slave jer žele da sačuvaju ono malo dostojanstva i zajedništva što im je ostalo, ne zato što imaju.
Podsjetimo, Dodik je ponovo izazvao mnogobrojne polemike i reakciju javnosti kada je rekao da građani Srpske, ustvari, dobro žive i to je „opravdao“ riječima kako u vrijeme slava na stolovima ostaje 50 do 60 odsto hrane iz gostiju, dok se istovremeno na tim okupljanjima priča kako ništa ne valja.
-Dolazi vrijeme naših krsnih slava. Većina tih okupljanja završava se pred bogatom trpezom, koju gotovo 90 odsto ljudi čini većom nešto što je potrebno. Kako je moguće da sjedite ispred pune trpeze, a da ništa ne valja – upitao je Dodik i izazvao mnogobrojne reakcije onih koji za svoju krsnu slavu štede cijele godine, uzimaju pozajmice ili posuđuju od rodbine, prijatelja, kumova…
Ako pitate obične ljude, svakodnevica se svodi na mnogobrojana odricanja, borbu od prvog do prvog, a slave proslavljaju uz pozajmice i kredite.
Tanja R. iskreno priznaje da je svoju krsnu slavu svela na minimum. Kredit, režije, vrtić i osnovne životne potrebe već odavno gutaju veći dio mjesečnih primanja.
I ona, kao i mnogi, pita se zna li Dodik koliko vrijeđa građane kada govori o „punim trpezama“, dok sve više porodica u Srpskoj kupuje hranu na grame i planira troškove „od danas do sutra“.