Užas kakav se ne pamti
Aleksandra Petrović (17) iz Priboja ubijena je 25. novembra 2002. godine. Život joj je oduzet na svirep način, njen „dželat“ joj je razbio glavu i skinuo čarape.
Brutalna smrt ove odlične učenice i dalje je pod crnim velom misterije. Aleksandrino tijelo našao je njen otac Petar u podrumu zgrade u kojoj su živjeli. Tog kobnog dana ona je u prepunoj sali gimnazije koju je pohađala, na francuskom jeziku koji je tečno govorila, recitovala Bodlerovo „Cvijeće zla“. Kući se vratila iz škole oko 19 časova. Ubrzo je izašla iz stana u Ulici Limska, u kom je živjela sa roditeljima i bratom i otišla u obližnju prodavnicu. S obzirom na to da se duže vreme nije vraćala, otac Petar je otišao da je traži. Na ulazu u podrum je primijetio krv. Ušao je dolje i vidio tijelo svoje kćerke u lokvi krvi koja se slivala i sa zidova. Kćerka mu je bila bosa. Ubica joj je skinuo čapare.
Obdukcijom je utvrđeno da je usmrćena sa 25 udaraca u glavu, tragova seksualnog zlostavljanja nije bilo.
O njenom ubistvu i danas kruže razne priče. Jedna verzija je da ju je ubio psihopata, druga da je naletjela na lopova koji ju je usmrtio iz straha, treća da je ubio bivši osuđenik.
Mještani Priboja, grada u kojem se tada prvi put dogodilo ovakvo ubistvo, bili su prestravljeni.
„Nismo smjeli da izlazimo napolje. Mislimo da je to neko odavde. Teško da je došao neko sa strane i to uradio. Najgora pomisao je ta što se taj vjerovatno i dalje šeta među nama, može biti „bilo ko odavde“, rekli su.