NATO pruža mir, a mir nema cijenu

Politika otvorenih vrata NATO-a na zapadnom Balkanu u kontekstu naše zemlje je i te kako živa i ima perspektivu, kaže Josip Brkić, predsjedavajući Komisije za saradnju sa NATO-om BiH za “Oslobođenje”.

Rusija i Sjevernoatlantski savez potpisali su 1997. godine Osnivački akt, u čijoj preambuli stoji da se obje strane “više ne smatraju protivnicima”. Je li to baš tako danas i je li trebalo u aktuelnoj situaciji vezanoj za Ukrajinu uopšte da se nadamo da će Bosna i Hercegovina biti tema sastanka u sjedištu NATO-a?

Sastanak u Briselu je čisto fokusiran između NATO-a i Rusije. Dobro je da za stolom sjede, dobro je da se razgovara. Iz svakog razgovora proizaći će nešto dobro. Nije moguće bilo očekivati da će na prvom sastanku nastati neki spektakularni rezultati, s obzirom na činjenicu da Rusija i NATO imaju zahlađene odnose već određeno vrijeme.

Ovo vidim kao prvi korak otopljavanja odnosa i povratka diplomaciji, tom dijelu javne diplomacije – diplomacije koja će preduprijediti sukobe ne samo u Ukrajini nego sukobe općenito između Rusije i NATO-a. Bosna i Hercegovina nije ni trebalo da bude tema sastanka. O BiH i cijelom regionu zapadnog Balkana kontinuirano se razgovara u sjedištu NATO-a i uskoro će i na samom samitu NATO-a u Madridu biti rasprava o zapadnom Balkanu kao takvom.

Je li budućnost NATO-a u proširenju na istok? Koliko to jača stabilnost Evrope i koliko proširenje mijenja prirodu NATO-a?

Budućnost NATO-a, što se tiče samog proširenja, ovisi o zemljama članicama, a i zemljama aspirantima koje to žele postati. BiH je jedna od njih. Sve dotle dok se poštuje suverena volja samostalne države, gdje želi prenijeti dio svog suvereniteta, u konkretnom slučaju u NATO savez, poštujući te vrijednosti, dotle će ta politika otvorenih vrata biti aktuelna. Nismo ni slijepi, nismo ni naivni, znamo da geopolitika dosta toga determinira. Ali, iz naše perspektive politika otvorenih vrata se pokazala mogućom na prostoru zapadnog Balkana nedavnim prijemom Sjeverne Makedonije u pandemijskoj godini i nešto ranije nama susjedne Crne Gore. Stoga politika otvorenih vrata NATO-a je na zapadnom Balkanu u kontekstu BiH, po mom mišljenju, i te kako živa i ima perspektivu.

Koliko je NATO potreban BiH? Dokad će u našoj zemlji biti glasniji oni koji članstvo vide kao dodatni trošak državi od onih koji znaju da nam pristupanje Alijansi donosi velike ekonomske benefite?

Tko je taj tko može staviti cijenu na mir i sigurnost? NATO je taj koji je kroz suradnju, zadnjih decenija koliko je prisutan u BiH, pomogao izgradnji institucija BiH – u prvom redu Oružanih snaga BiH, njihovoj interoperabilnosti. Na koncu konca, i sudjelovanje OS BiH u NATO vođenim misijama pomoglo je i međunarodnom ugledu Bosne i Hercegovine, boljoj obučenosti i opremljenosti OS, tako da je za mene NATO u Bosni i Hercegovini dio rješenja, a ne dio problema. Točno je da je svaka država u povijesti proširenja politike otvorenih vrata, nakon pristupanja Sjevernoatlantskom savezu, imala povećan broj stranih direktnih investicija, što je vrlo lako pojašnjivo – nalazite se u jednom sigurnosnom kišobranu gdje će vaša investicija, vaš novac biti siguran u kontekstu stvaranja ili kreiranja nekih nereda. Jednostavno je to preduvjet da imamo i bolju investicijsku klimu i da imamo bolje gospodarske odnose. Barem je to bio slučaj do izbijanja pandemije virusa korona. I najvažnija stvar, NATO, iako jeste vojni, on je i politički savez. Politički savez koji baštini određene vrijednosti demokracije, vladavine prava, poštivanja ljudskih prava. Pa, valjda želimo da se te vrijednosti dublje ukorijene u BiH i da ih poštujemo kao takve.

Je li NATO potreban Evropi koja već uključuje većinu liberalnih demokracija?

Nisu sve zemlje Europske unije članice NATO-a, niti su sve zemlje članice NATO-a i članice EU. Postoji jedna simbioza i vidjelo se to nedavno u razgovorima između zvaničnika NATO-a i Europske unije o tome da je odgovornost spram kolektivne sigurnosti podijeljena. U ovom dijelu najviše jeste na strani NATO-a, zato što očito ono što se događa u EU, na njenim istočnim granicama, na njenim južnim granicama, s obzirom na sve ove nove sigurnosne izazove, iskazuje nužnost zajedničkog djelovanja i EU i NATO-a. Nezaobilazan partner, naravno unutar NATO-a, jesu Sjedinjene Američke Države, koje umnogome doprinose tom transatlantskom dijalogu i dijeljenju odgovornosti spram sigurnosti u Europi zajedno sa europskim partnerima.

Sa dnevnog reda Vijeća ministara BiH povukli ste Program reformi za 2021, koju smo već ispratili. Kako dalje i koliko naša država gubi na kredibilnosti zbog unutrašnjih neslaganja o pristupanju Savezu, na šta smo se davno obavezali?

Opet se vraćam na onu da je suverena volja svake države kada i u kojem trenutku će prenijeti dio svoje suverenosti na Sjevernoatlantski savez. Sjevernoatlantski savez kaže: “Šta god se vi dogovorite u BiH, nama je prihvatljivo.” Program reformi za 2021. je u cijelosti bio konsenzualno, jednoglasno usvojen na Povjerenstvu za suradnju sa NATO-om Vijeća ministara. Onog trenutka kada se našao pred Vijećem ministara, vrlo jasne poruke su bile da će sve točke dnevnog reda, uključujući i Program reformi za 2021. godinu, biti odbijene od ministara iz reda srpskog naroda. Povukao sam dokument da on ostane proceduralno živ i da se jednostavno otvori prostor Vijeću ministara da, razrješavajući prethodna pitanja ili teža politička pitanja, ovo ne uzima kao kolateral odnos.

Sve političke stranke koje participiraju u Vijeću ministara, participiraju i u Povjerenstvu, što će reći da, kad je usvojeno u Povjerenstvu od svih članova Povjerenstva, nije bilo nikakve zamjerke na sam tekst. Samo da bi proceduralno ostao živ i da bismo mi nastavili dinamiku godišnje suradnje Sjevernoatlantskog saveza, Program je povučen iz Vijeća ministara. Bosna i Hercegovina i NATO nastavljaju dinamiku suradnje. U narednih petnaestak dana ću biti sa šefovima misija NATO-a u Briselu, razgovarati o aktuelnoj političkoj situaciji, uključujući i ovu o kojoj ste pitali.

Objavljivanje ovog teksta je dijelom finansirano grantom Ministarstva inostranih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva inostranih poslova Sjedinjenih Američkih Država.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *