Pretprošle godine tužna vijest dirnula je i one koji su je poznavali, ali i one koji nisu.
Građani su ostavljali dirljiva pisma da se oproste od Evice. Mlada Evica Umetić iz Sremske Mitrovice u tridesetoj godini tragično je okončala svoj život skokom s mitrovačkog pješačkog mosta. Da joj se sudbina barem malo nasmiješila, ona bi ovog juna napunila 32 godine. Bila je djevojka koja je imala porodicu, a uprkos tome odrasla je u dva doma za djecu bez roditeljskog staranja i čak tri hranitelja.
Život se poigrao sa njenom sudbinom i rastavio je od porodice, rođenog brata, tri sestre i brojne dalje familije. Tako je ostala prepuštena samoj sebi, a tuga koju je osjećala nagomilavala se u njenoj duši.
– Otac i majka su se razveli dok je ona bila trudna sa mnom. Pošto je on bio težak alkoholičar, tetka je prihvatila moju braću i sestre, ali za mene nije bilo mjesta, ja sam kao beba morala kod hranitelja – pričala je svojevremeno Evica o svom putu po domovima za nezbrinutu djecu i hraniteljskim porodicama.
Danas, njen prijatelj Zoran čuva sjećanje na nju i pamti je kao lijepu pametnu i vrijednu djevojku. Ipak, osjeća i trunku kajanja što se, kako kaže, nije malo više potrudio da bude dio kolektiva.
– Ona je bila dobra osoba i dobar prijatelj. Preko ljeta je radila sezonske poslove, koji nisu nimalo lagani. Moja najveća greška u vezi sa Evicom je što nisam više insistirao da nađe bilo kakav stalni posao. Da bude u društvu i da bude dio nekog (kakvog takvog) kolektiva. Bila je inteligentna, i sa njom se mogao voditi razgovor o bilo kojoj temi. Borila se sa nadležnim institucijama da dobije pravo na bilo kakav stambeni smještaj, jer je smatrala da ima to pravo kao bivša štićenica doma. Na kraju ju je to i dotuklo, pa je napravila taj koban potez. Da je uspjela da preživi, mislim da bi se neke stvari popravile u vezi sa njenom situacijom i da bi sada vodila normalniji život. Ali, nažalost nije imala sreće – rekao je Zoran.
Ona se na sve načine trudila da bude prihvaćena, da njena porodica obrati pažnju na nju, ali to se nikada nije desilo. Nikog bližeg od njih nije imala, a kada bi se sreli na ulici od njih nije dobijala ni najobičnije „zdravo“.