Sažetak
- Kosovo se vidi kao potencijalna meta Irana zbog prisustva KFOR‑a i američke baze Bondsteel, ali ostaje zaštićeno zahvaljujući NATO sigurnosnim garancijama i saradnji sa saveznicima.
- Novi iranski raketni kapaciteti, demonstrirani napadom na Diego Garciju, ukazuju da domet njihovih projektila može dostići i do 4.000 kilometara, što obuhvata i pojedine dijelove Evrope.
- Stručnjaci upozoravaju da postoji stvarna prijetnja evropskoj bezbjednosti, iako ostaje upitno da li bi iranske rakete mogle probiti NATO‑ov sistem protivvazdušne odbrane.
Ostrvo Diego Garcia u Indijskom okeanu nalazi se oko 4.000 kilometara od Irana. Pokušaj da ga Iran gađa raketama izazvao je uzbunu zbog raketnih kapaciteta ove zemlje i povećao strah da bi Teheran mogao ciljati velike dijelove Evrope, teoretski čak i Kosovo.
Raketne projektili ispaljeni su 20. marta prema američko‑britanskoj vojnoj bazi – jedan je otkazao, a drugi je oboren. Onaj koji je uspio poletjeti preletio je oko 3.000 kilometara od mjesta lansiranja.
Izraelska vojska saopštila je da je Iran ispalio balističke rakete dugog dometa prema američkom cilju, pokazujući kapacitete od oko 4.000 kilometara – dovoljno da se nađe na nišanu i nekoliko evropskih prijestonica.
“Ove rakete nisu namijenjene za gađanje Izraela. Njihov domet obuhvata evropske prijestonice. Berlin, Pariz i Rim nalaze se unutar zone direktne prijetnje”, rekao je načelnik izraelske vojske Eyal Zamir.
Institut za proučavanje rata (ISW), sa sjedištem u Washingtonu, ocijenio je da je to bio najudaljeniji iranski pokušaj gađanja nekog cilja raketama do sada.
“Napad je pokazao da iranske rakete mogu premašiti granicu od 2.000 kilometara, koju je režim dugo predstavljao kao samonametnuto ograničenje… Ovaj pokušaj napada dovodi u pitanje neke pretpostavke o iranskom raketnom programu, posebno u pogledu prijetnje koju može predstavljati za Evropu”, navodi ISW.
Do sada je EU izdvojila više od 70 milijardi eura vojne pomoći Ukrajini za borbu protiv ruske invazije.
Do sada se vjerovalo da Iran nema kapacitet da gađa ciljeve na takvim udaljenostima, dok je sam režim tvrdio da je postavio limit od 2.000 kilometara na svoj program balističkih raketa.
Prema procjenama američke obavještajne zajednice, Iran raspolaže sa oko 14 različitih vrsta takvih raketa, opremljenih nuklearnim ili konvencionalnim bojevim glavama.
Na upit Radija Slobodna Evropa, NATO nije komentarisao napade na Diego Garciju niti iranske raketne kapacitete, već se pozvao samo na raniju izjavu iz slučaja kada je Turska uspješno presrela slične iranske napade.
Dok se sposobnosti iranskih raketa i dalje procjenjuju, jedan zvaničnik EU rekao je za Radio Slobodna Evropa, pod uslovom anonimnosti, da je ovo nova dimenzija rata s Iranom te da je protivvazdušna odbrana kontinenta, četiri godine nakon početka rata u Ukrajini, značajno oslabljena.
Mark Cancian, penzionisani pukovnik američkog marinskog korpusa i sada viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, smatra da je prijetnja Evropi “veoma realna”.
Prema njegovim riječima, na osnovu demonstriranog dometa ranijih raketnih lansiranja, Iran bi mogao gađati pojedine dijelove jugoistočne Evrope.
Skeptičniji pogled na sposobnost Irana da direktno pogodi Evropu ima Gordan Akrap, bivši zvaničnik hrvatske obavještajne zajednice i sada predavač na Sveučilištu za odbranu i sigurnost “Dr. Franjo Tuđman”.
“Prvo, treba potvrditi da li Iran uopšte ima rakete koje mogu pogoditi ciljeve na udaljenosti od 4.000 do 5.000 kilometara. Čak i ako posjeduje takve mogućnosti, uzimajući u obzir veliku flotu u Mediteranu i raspoređene antiraketne sisteme, uvjeren sam da bi te rakete bile uništene tokom prilaska, jer bi morale preletjeti preko Izraela ili Turske. Vrlo vjerovatno bi bile neutralisane u tom prostoru”, rekao je Akrap za Exposé.
U ovom kontekstu, i Kosovo ulazi u analize zbog svoje međunarodne prisutnosti. Zemlja je domaćin mirovne misije NATO‑a, KFOR‑a, kao i najveće američke baze na Balkanu – Bondsteela. Prema mišljenju oba stručnjaka, to čini Kosovo potencijalnom metom, ali ne i nezaštićenom.
Pukovnik Cancian naglašava da je Kosovo obuhvaćeno NATO‑vim protivraketnim sistemom u Rumuniji i da dodatno može ojačati svoju odbranu kroz blisku saradnju s Alijansom.
“Mnoge zemlje imaju odnose s NATO‑om koji im omogućavaju koordinaciju u oblastima poput protivvazdušne odbrane. Primjerice, Švedska i Finska su imale takvu saradnju mnogo prije nego što su postale članice. Dakle, moguće je staviti manju zemlju pod NATO zaštitu i bez njenog formalnog članstva”, rekao je Cancian.
NATO, odnosno njegova misija KFOR, nadzire niski vazdušni prostor Kosova, dok je visoki vazdušni prostor – iznad 6.200 metara – pod kontrolom Mađarske, zemlje članice NATO‑a.