Zelena smrdibuba (lat. Palomena prasina) stari stanovnik naših vrtovapoznata je domaća vrsta koja se već desetljećima pojavljuje u našim krajevima.
U proljeće i ljeto, kada vegetacija buja, ove bube su najaktivnije. Njihova jarko zelena boja pomaže im da se savršeno utope u lišću drveća i grmlja, što ih čini teško uočljivima dok ne prelete na zidove kuća ili prozore.
Hrane se biljnim sokovima koje izvlače iz listova, stabljika i plodova.
Nanosi štetu širokom spektru povrtarskih kultura, uključujući paradajz, papriku, boraniju, grašak, pasulj, vinovu lozu, kukuruz, soju, lješnjak, i ukrasno bilje ili jabukama, a oštećenja koja prave mogu biti značajna.Plodovi gube boju, kvalitet i ukus, te se deformišu i mogu ranije propasti, čime gube tržišnu vrijednost.
Ipak,rijetko izazivaju ozbiljne ekonomske štete, jer se njihova populacija prirodno održava pod kontrolom zahvaljujući predatorima poput ptica i paukova.
Zimi traže zaklon u suhom lišću, pukotinama drveća ili pod korom, a tek manji broj završi u kućama. Njihov životni ciklus usklađen je s toplijim dijelom godine, pa ih s prvim hladnijim danima gotovo i ne viđamo.
Smeđa mramorasta smrdibuba (lat. Halyomorpha halys) nepozvani gost iz Azije znatno je novija i invazivna vrsta koja se posljednjih desetak godina proširila Europom iz Azije, najviše iz Kine i Japana. Kod nas je postala česta pojava tek nedavno, ali se vrlo brzo proširila zahvaljujući svojoj otpornosti i prilagodljivosti.
Sišu biljne sokove iz plodova, lišća i stabljika (i larve i odrasle jedinke).
Za razliku od zelene, smeđa smrdibuba nije sezonski ograničena samo na ljeto. Aktivna je i u jesen, a tada najčešće pokušava pronaći zaklon u toplim prostorima – stanovima, tavanskim prostorijama, skladištima i garažama. Upravo tada ih ljudi najviše primjećuju, jer u velikom broju ulaze kroz prozore, ventilacijske otvore i najmanje pukotine.Sklona je grupisanju i masovnom ulasku u domove na jesen u potrazi za mjestom za prezimljavanje, što je često iritantno za ljude.Njihova sposobnost preživljavanja zime u zatvorenom prostoru čini ih posebno napornima.
U proljeće ponovo izlaze van i nastavljaju se hraniti biljkama, posebno plodovima poput jabuka, bresaka, krušaka i vinove loze. Poljoprivrednici su već zabilježili značajne gubitke u rodovima zbog njihovog djelovanja.Smeđe smrdibube su i fizički nešto veće.Kada ih se uznemiri, ispuštaju još intenzivniji miris od zelenih, što ih čini neugodnim susjedima u svakom smislu.
Glavna razlika između zelene i smeđe smrdibube je u boji, vremenu pojavljivanja i njihovom porijeklu. Zelena je domaća, prisutna godinama i više sezonska, dok je smeđa invazivna, otpornija i sklona životu u blizini ljudi. Smeđa vrsta uzrokuje veću štetu poljoprivredi i brže se razmnožava, što joj daje prednost u preživljavanju i širenju .Zbog invazivne prirode i širokog spektra biljaka kojima se hrani, Smeđa mramorasta stjenica (Halyomorpha halys) trenutno predstavlja najveću prijetnju poljoprivredi.
Obje vrste, iako male, pokazale su koliko priroda zna biti uporna i prilagodljiva – čak i u našim dnevnim boravcima i vrtovima.
Ručno sakupljanje i usisavanje
Ovo je najjednostavnija i najefikasnija metoda za male bašte.
Iako invazivne vrste često nemaju prirodne neprijatelje, radite na privlačenju.
Neke ptice (iako ih smrdibube odbijaju mirisom) mogu jesti mlade nimfe.
Pauci i bogomoljke mogu doprinijeti smanjenju populacije.