Mi svakog ko se bori protiv režima smatramo našim saradnikom, ma šta ružno o nama rekao. Ne odgovaramo na prozivke iz opozicije, jer je naš jedini politički protivnik režim, ali i pomagači režima koji se formalno deklarišu kao opozicija.
To u intervjuu za Srpskainfo kaže predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić, govoreći o tome kakve su šanse da stane u istu kolonu sa PDP, SDS i Nebojšom Vukanovićem protiv Milorada Dodika, imajući u vidu kritike koje dobija od Vukanovića, ali i činjenicu da je Draško Stanivuković funkcioner PDP.
– Obzirom da nam predstoje lokalni izbori, u najvećem broju lokalnih zajednica vjerujem da ćemo nastupiti zajedno s drugim strankama opozicije. Narodni front će stati uz mnoge kandidata iz opozicionih stranaka poput Ljubiše Petrovića, a vjerujemo i da će opozicija stati iza kvalitetnih kandidata koje će predložiti Narodni front u pojedinim lokalnim zajednicama – kaže Trivićeva.
Što se tiče “opšte borbe protiv režima”, odnosno borbe protiv SNSD i Milorada Dodika, kaže da je NF spreman na svaki vid saradnje sa drugim strankama u cilju rušenja režima.
– Ali, ne sa onima koji su pod Dodikovim skutima, poput Stanivukovića. O tome treba da razmišljaju u PDP. Mi smo, kao stranka, vrlo precizni po tom pitanju. I nepokolebljivi u stavovima koje iznosim. Narod je prepoznao odlučnost Narodnog fronta da bude istinska alternativa i to osjetim na svakom koraku, a najveći dio vremena provodim na terenu širom Republike Srpske – kaže Jelena Trivić.
Koliko je Narodni front uspio da se nametne kao alternativa vlasti, ali i opoziciji, za koju tvrdite da nije dovoljno ili nije uopšte opozicija?
Mi jesmo alternativa, neophodna da bi opozicija bila zaokružena kao višečlani subjekt što se bori, svako svojim pristupom, sa režimom. Dijelu opozicije uvijek nedostaje jasna i nedvosmislena politika u odnosu na režim, a svako malo ih prate u njihovim akcijama ili ne prate. Sve zavisno od toga šta je na meniju režima.
Alternativa režimu jesmo i naš rad i način djelovanja su jasno profilisani po tom pitanju. Na tim osnovama nastao je Narodni front. Spas za Republiku Srpsku je da s vlasti odu oni kojima su lični interesi jedini za koje znaju, koji su, zloupotrebljavajući nacionalne teme zarad ostanka na vlasti, spremni da Srpsku i njen narod gurnu u duboku izolaciju i sve težu ekonomsku i finansijsku situaciju. Mi ih u tome, kao ni u čemu drugom što dolazi iz njihovih redova kao “inicijative”, nećemo pratiti, što smo i pokazali na posljednje tri posebne sjednice Narodne skupštine.
Kako biste opisali politička dešavanja na relaciji gradonačelnik – skupštinska većina u Banjaluci?
Cirkuska predstava za javnost od koje građani nemaju ništa. O tome najbolje svjedoči način kako su se većina i gradonačelnik ekspresno dogovorili oko teniskih terena na koje su, uz niz nezakonitosti, potrošili 55 miliona maraka iz narodne kase!?
Sada se fingira sukob sa nižerangiranim funkcionerima SNSD, poput Ljube Ninkovića ili Vlade Đajića, da bi narod zaboravio duboku simbiozu i sinergiju gradonačelnika sa prvim čovjekom SNSD. Riba smrdi od glave. Zašto je utihnula kritika prema “glavi”, zašto je nestalo famozno drvo, šta je s Timom za reviziju i dokle je stigla borba protiv korupcije u gradu? Šta je s Kajak terasom i zašto zemljište do danas nije privedeno namjeni?
Sukob lične, ali ne i političke prirode, postoji na relaciji Stanivuković – Đajić, ali stvari zbog kojih Đajić napada Stanivukovića su potpuno različite od onih zbog kojih ga kritikujemo mi iz Narodnog fronta. Naši odbornici u gradskom parlamentu su opozicija navodno “dvojnim” gradskim vlastima – i gradonačelniku i skupštinskoj većini. Za nas tu nema razlike.
Hoćete li biti kandidat za gradonačelnika Banjaluke? Stanivuković je već poručio da vam nije potreban „legitiman poraz u Banjaluci“, aludirajući na to da bi on pobijedio. Kako to komentarišete?
Niko za sebe neće reći da će izgubiti, pa tako ni Stanivuković, iako je svjestan svog katastrofalnog rejtinga u Banjaluci.
Prerano je da govorimo o kandidaturama, ali ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi Narodni front podržao aktuelnog gradonačelnika. Njegov mandat odavno nema politički legitimitet, jer je pogazio sve principe na kojima je dobio povjerenje građana – prije svega onaj o borbi protiv korupcije i transparentnu Gradsku upravu.
Uz to, posljednja Stanivukovićeva grčevita odbrana režima, po pitanju aktuelne političke krize, kada ih je nazvao “braniocima Srpske”, iako su oni najodgovorniji za katastrofalno stanje u kojem se Srpska nalazi, potpuno ga diskvalifikuje da ga bilo ko može smatrati kandidatom opozicije.
Stoga želimo poručiti građanima Banjaluke da ćemo im kao odgovorna stranka omogućiti alternativu prilikom izbora za gradonačelnika naredne godine. Izbor ne može biti između dva režimska kandidata, Stanivukovića i nekog iz SNSD, jer je to “bitka u jednoj kući”. Građani Banjaluke zaslužuju stvarni izbor – između onih koji vide narod kao sluge, a to su i režim i Stanivuković, i između nas koji politiku promišljamo kao služenje narodu.
Mi ćemo u skladu sa tom prijekom potrebom koncipirati naše političko djelovanje, što uključuje i mogućnost da i ja budem kandidat.
Koji su razlozi za odlazak poslanika Aleksandra Trninića iz NF? I zašto ste uopšte prihvatili da u NF uđu poslanici iz drugih stranaka, znajući da ste se ranije gnušali takve vrste političkih prelazaka?
Mogla bih vam odgovoriti kontrapitanjem da je pravo pitanje zbog čega su pomenuti napustili stranke iz kojih su došli u Narodni front. To pitanje važi i za rukovodstvo tih stranaka. Ali kako ne bježim ni od kakvog pitanja, pojasniću. S Aleksandrom se nismo slagali o načinu kako treba da se gradi stranka, ne samo ja, nego i najveći broj članova i simpatizera Narodnog fronta. Rekli smo da su vrata otvorena za ulazak u stranku, ali isto tako i za izlazak iz nje, što se u njegovom slučaju i desilo.
Što se tiče prelazaka poslanika, bila je masovna pojava prelazaka iz opozicije u redove vlasti, i to zbog podjele kolača, koristi i sinekura. Takve stvari osuđujem i danas. U Narodni front niko nije ušao zbog koristi. Mi smo opozicija i ne dijelimo nikakav politički kolač. Osnovni princip na kojem se zasniva rad Narodnog fronta je borba protiv režima i njegov slom, kako bismo dalje gradili funkcionalnu zemlju. Svako ko je spreman da se bori u tom pravcu dobrodošao je u Narodni front.
U Narodnom frontu ima i veliki broj odbornika iz mnogih lokalnih zajednica, ne samo poslanika. Stranke opozicije koje mene optužuju za “preotimanje“ poslanika takođe su ranije prihvatale poslanike koji su mandate osvajali na listama drugih stranaka. Lično sam pozdravila dolazak Milana Radovića u SDS, jer je on tada u značajnoj mjeri pojačao redove opozicije. Ponoviću, prihvatićemo svakog ko iskreno želi da se bori protiv režima. Toliko nas je malo ostalo u toj borbi da bih ja stranci i sebi dozvolila luksuz odsustva bilo kakvog političkog pragmatizma.
Nisam htjela biti kandidat za delegata ni za Vijeće, ni za Dom naroda, i u tom aspektu pokazala sam političku dosljednost. Ostaću dosljedna i dalje, a razna “tumačenja” mog političkog djelovanja više su plod straha od pojave Narodnog fronta nego što imaju bilo kakvo utemeljenje u objektivnim činjenicama.
NAJMANJE ŠTETE ZA ONE KOJIMA SU SANKCIJE UVEDENE
Ako sadašnja vlast izdrži do kraja mandata, u kakvom stanju Republiku Srpsku vidite 2026. godine?
– Na ovo pitanje teško je dati jasan odgovor: teške političke neprilike u koje nas je gurnula aktuelna struktura vlasti diktiraju, a tek će diktirati, i ekonomske prilike. Republici Srpskoj su, direktno ili indirektno, već uskraćene stotine miliona KM investicija, projektnih i grant sredstava, a sama činjenica da su nam najviši zvaničnici na crnoj listi povlači dugoročne, dinamičke i multiplikativne štete po Republiku Srpsku. Iako se u obrazloženju sankcija naglašava da su usmjerene protiv pojedinaca, a ne institucija, svjesni smo da najveću štetu i od takvih sankcija, koje su uvedene zvaničnicima Srpske, nažalost, najviše trpi Republika Srpska i njen narod. Najmanje štete trpiće oni kojima su sankcije uvedene. Zato niko ne treba da likuje zbog sankcija, jer je šteta za narod već ogromna. Uz ekonomsku dimenziju, dolazi i ona psihološka u kojoj prevladava osjećaj besperspektivnosti, jer se ne nazire kraj političkim krizama. Taj dio štete možda je i teži od ovog ekonomskog. Egzodus stanovništva se nastavlja, Republika Srpska se sve brže prazni – ostaje bez stanovništva i taj začarani krug se mora presjeći.
Srpska info