Red zahtjeva, red uvreda, red zahtjeva, red uvreda – čini se da je to šema koju Ukrajina koristi u razgovorima sa Njemačkom i o Njemačkoj. U to, na primjer, spada i odbijanje Kijeva da primi predsjednika Njemačke Franka-Waltera Steinmeiera – nakon što je Kijev kritikovao njegovu raniju politiku prema Rusiji, a on priznao greške, piše u autorskom komentaru Marco Müller, urednik na Deutsche Welleu.
Ta šema je vrlo uspješna. A njemački mediji su je odmah primjenili, i to, izgleda, vrlo rado: nema dana da Berlin nije na stubu srama, nema dana a da nekritički novinari ne pitaju članove Vlade – zašto se Njemačka konačno ne odrekne ruske nafte i prije svega ruskog plina, te ponajviše: zašto Njemačka ne isporučuje Ukrajini svo oružje koje je zatražila. Ovaj, u svakom slučaju potpuno izlišan spektakl, sve više ide na živce, piše Müller.
Direktna pomoć
Jer, kao prvo: od ruske aneksije Krima 2014. Njemačka je, zajedno sa SAD, najveći donator Ukrajine.
Drugo: osim direktnih susjeda Ukrajine, Njemačka je zemlja koja prima najviše ukrajinskih izbjeglica.
Treće: Njemačka je među zemljama koje Ukrajini daju najviše novca za kupovinu oružja. Kancelar Olaf Scholz je upravo najavio više od milijarde eura direktne pomoći. I apsolutno nitko ne sumnja da Njemačka mora podržati Ukrajinu u ratu protiv Rusije.
Pa, je li onda mudro kada vlada u Kijevu stalno napada njemačku Vladu i zatrpava je novim, oštro upućenim zahtjevima? Kad Njemačka isporuči dio traženog oružja, odgovor glasi: to je dobro, ali toga mora biti mnogo više.
Kad Njemačka odustajanjem od ruskog ugljena, nafte i plina najavljuje ni manje ni više nego promjenu paradigme, onda kažu: to je lijepo od vas, ali to se mora desiti odmah.
Pritom se namjerno zaboravlja da je Nemačka u svojoj politici izvršila zaokret neviđenih razmjera: Plinovod Sjeverni tok 2 je završen – ali nije pušten u rad. Njemačka vojska Bundeswehr će za modernizaciju i opremu dobiti na raspolaganje dodatnih 100 milijardi eura samo u ovoj godini – pothvat koji je Olaf Scholz najavio ubrzo nakon ruskog napada na Ukrajinu. Njemačka plaća isporuku oružja u ratnu zonu. Njemačka vlada počinje prekidati bliske odnose s Rusijom, koji su izuzetno važni u sektoru sirovina.
Zeleni ministar gospodarstva putuje na Bliski istok kako bi tamo kupovao naftu i plin i naglas razmišlja o produženju rada nuklearki i termoelektrana na ugljen.
Skrivanje iza Njemačke
Sve su to ekstremne promjene kursa u izuzetno kratkom vremenu. Koje su to zemlje u Europi toliko promijenile svoju politiku i prije svega – po tako visokoj cijeni kao Njemačka?