Jedini stvarni dugogodišnji izdajnik srpskog naroda je Dodik. Kako je ko naišao i ponudio mu da bude podanik i radi u interesu drugih, on je prihvatao zarad svojih ličnih, a ne interesa srpskog naroda.
Tako je od svježeg vjetra na Balkanu i američkog tenkiste, redovnog posjetioca NATO nosača aviona, preko agenta hrvatskih službi, do lažnog rusofila, prošao sve faze podaništva. Dodik je bio igrač svih, samo nikada nije bio srpski igrač.
Lično je kao srpski član Predsjedništva dozvolio da se Bosna i Hercegovina pridruži sankcijama Evropske unije prema Ruskoj Federaciji, a juče eks post pred Narodnu skupštinu servira zaključke o neuvođenju sankcija Ruskoj Federaciji, bez da je tu tačku pokušao da stavi na dnevni red sjednice Predsjedništva BiH ili sazove vanrednu sjednicu, što mu Poslovnik omogućava.
Zašto bismo glasali za nešto što je bespredmetno, sankcije su tu čije uvođenje je omogućio Dodik svojim svjesnim nedjelovanjem.
U moru laži, Dodik servira i zaključak o odlaganju vraćanja nadležnosti koji se tiču vojske, indirektnih poreza i pravosuđa.
Vraćanje nadležnosti bila je farsa i to je zaključcima od juče potvrđeno.
Osim što je podanik drugih, izdajnik i predator vlastitog naroda Dodik je i najveća kukavica političke scene jer napada i vrijeđa na kraju zasjedanja onda kada zna da opozicija po poslovniku više nema mogućnost javljanja. Kukavički duh izgradio je od 1992-1995. godine i duboko ga je nadogradio megalomanijom i koristoljubljem.
Ako sam juče rekla da je srpski nacionalni interes za 21. vijek mir i da ne smijemo postati poligon za okršaj velikih sila, danas bih dodala da to znači da je imperativ pomesti Dodika sa političke scene jer bi starom ratnom profiteru neki potencijalni sukob odgovarao: on u takvim okolnostima najbolje “pliva”.
Piše Jelena Trivić