Novi slučaj nasilja nad Srbinom na Kosovu ponovo je otvorio pitanje koje se godinama nalazi u središtu političkih i bezbjednosnih rasprava u Beogradu: koliko dugo Srbija može da se oslanja isključivo na diplomatske reakcije ako se bezbjednost srpskog stanovništva nastavi pogoršavati?
Ako se potvrde navodi o jutrošnjem brutalnom prebijanju Srbina, riječ je o još jednom događaju koji će neminovno pojačati osjećaj nesigurnosti među Srbima koji su ostali da žive na svojim ognjištima.
Pitanje koje se sada ponovo nameće jeste – da li Srbija treba da traži povratak svog bezbjednosnog osoblja na Kosovo, u skladu sa Rezolucijom 1244?
ŠTA ZAISTA PIŠE U REZOLUCIJI 1244?
Rezolucija 1244 Savjeta bezbjednosti UN iz 1999. godine predstavlja jedan od ključnih međunarodnopravnih dokumenata koji uređuju poslijeratni status i međunarodno prisustvo na Kosovu.
U njenom Aneksu 2 predviđeno je da se, nakon povlačenja jugoslovenskih i srpskih snaga, dogovoreni broj jugoslovenskog i srpskog vojnog i policijskog osoblja može vratiti na Kosovo. UN je naknadno potvrdio da je ta odredba obuhvatala određene konkretne zadatke, uključujući vezu sa međunarodnim bezbjednosnim prisustvom, razminiranje, zaštitu srpskih kulturnih i vjerskih objekata i prisustvo na određenim graničnim prelazima. �
Peacemaker +1
U javnosti se ova odredba često opisuje kao „pravo Srbije na povratak 1.000 vojnika“. Međutim, pravno preciznije je reći da Rezolucija govori o „dogovorenom broju“, odnosno o povratku koji bi bio sproveden u dogovoru sa međunarodnim bezbjednosnim prisustvom, a ne o jednostranoj odluci Beograda da vojno uđe na Kosovo. �
Peacemaker
ZAŠTO SE OVO PITANJE PONOVO OTVARA?
Odgovor je jednostavan: bezbjednost Srba.
Ako se napadi, prebijanja, prijetnje i drugi incidenti nastave, svaki novi slučaj dodatno urušava povjerenje Srba u institucije koje bi trebalo da ih zaštite.
Upravo zato Beograd ima argument da međunarodnim partnerima postavi vrlo konkretno pitanje:
Ako postoje međunarodne bezbjednosne snage na Kosovu, a srpsko stanovništvo i dalje strahuje za svoju sigurnost – zašto se ne aktiviraju mehanizmi predviđeni Rezolucijom 1244?
DA LI BI SRBIJA ZAISTA MOGLA POSLATI VOJSKU?
Tu stvari postaju mnogo složenije.
Jednostrano slanje Vojske Srbije bez prethodnog dogovora sa međunarodnim bezbjednosnim prisustvom predstavljalo bi potez sa ogromnim političkim i bezbjednosnim posljedicama.
S druge strane, traženje od KFOR-a i Ujedinjenih nacija da se aktivira mogućnost povratka srpskog osoblja predviđena Rezolucijom 1244 predstavlja potpuno drugačiji pristup.
To bi bio pokušaj da se postojeći međunarodni okvir iskoristi za zaštitu stanovništva, umjesto da se odmah ide ka direktnom vojnom sukobu.
ŠTA BI BIO NAJRAZUMNIJI POTEZ?
Srbija bi mogla da zatraži hitne konsultacije sa KFOR-om i Ujedinjenim nacijama i da formalno pokrene pitanje povratka dogovorenog broja srpskog vojnog i policijskog osoblja, u skladu sa Rezolucijom 1244.
Istovremeno, Beograd bi morao insistirati na tome da KFOR efikasnije štiti srpsko stanovništvo i srpske vjerske i kulturne objekte.
Jer suština problema nije samo u tome da li Srbija može poslati vojsku, već u mnogo važnijem pitanju:
Ako međunarodna zajednica garantuje bezbjednost svih zajednica na Kosovu – ko će zaštititi Srbe kada te garancije zakažu?
ZAKLJUČAK
Jutrošnji slučaj, ukoliko se potvrde svi navodi o napadu i težini povreda, ne bi smio biti posmatran kao izolovani incident.
On bi morao biti razlog za ozbiljnu međunarodnu istragu, ali i za novo otvaranje pitanja koje Srbija već godinama postavlja – da li je vrijeme da se konačno razgovara o konkretnom povratku srpskog bezbjednosnog osoblja na Kosovo u okviru Rezolucije 1244?
Jedno je sigurno: Rezolucija 1244 nije nestala. I pitanje koje ona otvara i dalje postoji.
A pitanje za Beograd sada glasi:
DA LI JE VRIJEME DA SRBIJA TRAŽI AKTIVIRANJE SVOJIH PRAVA IZ REZOLUCIJE 1244 I URADI VIŠE NA ZAŠTITI SRBA NA KOSOVU?