Radničko ‘savjetovalište podnijelo je prošli tjedan kaznenu prijavu tužiteljstvu u Kopru protiv tvrtki Marinblu i Selea zbog sumnje u kršenje radničkih prava. Zaposlenici tvrtki u vlasništvu obitelji bivšeg državnog tajnika Borisa Šuštra također su prisiljeni na 40 sati neprekidnog rada i stalno su pod nadzorom kamera.
Nakon što se u medijima pojavila priča jednog od radnika Pakiranja ribe u Kozini, tvrtke bivšeg državnog tajnika Borisa Šuštra , u kojoj je navodno vladalo ropstvo, pred kamere su se pojavili članovi Radničkog savjetovališta i iznio slučaj. Saznali su priču kada su neki radnici trebali određene papire, a tijekom razgovora s njima saznali su i uvjete u kojima žive i rade. Ali nisu se ljutili ni uvrijedili, jer su se već navikli. No, bili su iscrpljeni, neki su već imali kronične zdravstvene probleme. Goran Lukić pokazao je fotografiju životnih uvjeta 12 indijskih radnika i rekao da nikada nije vidio ništa slično, iako je već 15 godina radio na radnim pravima. Radnici, kako je rekao, posao obavljaju u teškim fizičkim uvjetima i pod stalnim nadzorom, dodajući da su podnijeli prijave u nekoliko različitih tijela.
Inspektorat rada je u prošlosti proveo nekoliko inspekcijskih nadzora u Marinblu i Selea, uključujući kršenje plaća, regresa, radnog vremena, odmora i odmora. U Marinblu su izvršili tri nadzora, utvrdili tri prekršaja i izrekli tri mjere, i to upravno rješenje i dva upozorenja. U tvrtki Selea izvršili su četiri nadzora i utvrdili šest prekršaja, a izrekli su tri mjere, odnosno opomenu i upravno rješenje, rekao je Lukić, dodajući da je to nedopustivo. Inspektori imaju mogućnost gašenja takvih poslodavaca, objasnio je.
Problem su i higijenski uvjeti
Luka Lukić rekao je da je riječ o obiteljskom obrtu te da članovi daju upute radnicima. Radnici su pod stalnim nadzorom, maltretiraju radnike kroz poruke ako pričaju, naslanjaju se na radni stol i tako dalje. Takva kontrola nadilazi zakonsku svrhu, naglasio je i dodao da to treba sankcionirati. To su prijavili i Povjereniku za informiranje, a odgovori se još čekaju.
Radnici su ih podsjetili i na higijenske uvjete. Za čišćenje radnih površina imaju na raspolaganju samo jedno industrijsko jako sredstvo za čišćenje s kojim moraju učinkovito rukovati, a dva radnika su zadobila i opekotine jer nisu pravilno rukovali čistačem. Prema riječima radnika, problema ima i drugdje. Kad se riba vrati s reklamacije, stavljaju je u ledolomac, a zatim prepakiraju i šalju na strana tržišta, Češku i Mađarsku, rekli su radnici. Na radnim površinama su prisutni i crvi, što je vidljivo na fotografijama. Naši klijenti su Spar i Lidl pa ih iz Radničkog savjetovališta pitaju žele li sudjelovati u takvim aktivnostima i osjećaju li se suodgovornima za uvjete u kojima radnici rade.
Spar je priopćio kako je odmah prekinuo suradnju s Marinbluom i Seleom, rekavši da osuđuje “svako kršenje prava radnika”.
To je priča koja traje već nekoliko godina, rekao je Luka Lukić, dodajući kako je situacija poznata mnogima na Obali. No, kako kaže, treba se zapitati gdje je granica kada inspektor daje kaznu, za preokret. Gdje je tu točka kada može primijeniti članak 19. koji kaže da ako se ispune uvjeti, može zabraniti operaciju? Učinit ćemo sve da zaustavimo ovog poslodavca, jasan je bio Goran Lukić.
Što se događa?
Pakirnica ribe u Kozini zapošljava 20-ak radnika. Kako je prva javila TV Slovenija, radnici su pod stalnim nadzorom, a na radnom mjestu ih se i telefonom upozorava i grdi putem video kamera. “Kad radiš 12 sati stojeći, ne smiješ se nasloniti ni na minutu, slikati i poslati fotografiju na mobitel i pitati zašto posao stoji”, objasnio je jedan od zaposlenika. Radi se o stranim radnicima koji spavaju na podu u tvorničkom skladištu.
Goran Lukić je istaknuo kako je riječ o potpunom kukavičluku kroz video nadzor. “Kamere vas prate, nema slobodnog vremena, upadaju u vaš privatni život stalnim pozivima, ti radnici su fizički, psihički, financijski i emocionalno potpuno iscrpljeni.”
“Ovo je očita situacija sustavnog izrabljivanja radnika. Takva tvrtka ne smije postojati! A što je još strašnije je da ih lukavom manipulacijom pokušavaju indoktrinirati da su svi u istom čamcu, vlasnik – poslodavac – i radnici” , dodao je.
Radnici ističu i kršenje ugovora o plaći i neisplatu prekovremenog rada. Prema jednom od njih, prvi mjesec mu nisu isplaćeni prekovremeni rad, a plaća mu je bila znatno manja od ugovorene, oko 3.80 eura na sat. “Ako malo plate prekovremene, to je na ruke. Kad sam odradio 100 prekovremenih, dali su mi 80 eura na ruke. Odbivši nam ručak, radnu vizu i liječničke preglede, Rosana Šuštar nas je sve odbila, što bi trebala platiti poslodavca”, otkrio je radnik Sead iz Bosne i Hercegovine.
Dodao je da poslodavac ne poštuje ni radno vrijeme i odmor koji im pripadaju. Zovu ih svaki sat i traže da dođu na posao. “Prvo sam radio u proizvodnji šest sati, onda sam utovario kombi i odvezao ribu u Prag, udaljen 800 kilometara. U Kozinu sam se vratio u ponoć, ukupno 30 sati neprekidnog rada. Došao sam kući u jedan ujutro. , morao sam krenuti u pet ujutro. za prijevoz ribe po Sloveniji. Da ne bih zaspao za volanom, razgovarao sam s rodbinom telefonom”, objasnio je radnik.
A što kažu u obitelji Šuštar?
Nisu se htjeli pojaviti pred kamerama TV Slovenije, ali su sve optužbe pismeno odbacili. “Objašnjavam da svi naši djelatnici obavljaju posao u skladu s važećim zakonima o radu. Odbacujem Vaše navode o neplaćanju prekovremenih sati i nezakonitom videonadzoru radnika. Ne možemo odati podatke o navodima koje ima inspekcija rada u tvrtki Selea doo. utvrdili brojne prekršaje u posljednje tri godine, takve navode odbacujem”, napisala je za TV Slovenija redateljica Rosana Šuštar.
Suvlasnik Marinblua, 60-godišnji Boris Šuštar, bivši državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva, prvi je visokopozicionirani državni službenik koji je dvaput osuđen za korupciju. Za vrijeme vlade Janeza Drnovšeka tajnik je bio u ministarstvu koje je vodio prvo Metod Dragonja, a potom Tea Petrin. Kao i dva puta prijevremeno pušten zbog uzornog ponašanja, navodi 24ur.
Prvi put je osuđen na dvije godine zatvora zbog primanja mita 2004. godine. Drugo, na šest godina zatvora zbog zloporabe položaja. No, u junu 2007., pred sam kraj drugog suđenja, pobjegao je u Kanadu, gdje je uhićen i izručen Sloveniji. Početkom 2010. ponovno je rano napustio zatvor.
Ne znam zašto se u vezi toga bavite Slovenijom, tako je i slično tome u skoro svim firmama u Republici Srpskoj. Jedino je razlika što radnici spavaju u svojim kućama, ali im je zato satnica manja duplo i više!