Ubistvo Saše Kulišića iz Doboja zločin je kakav region ne pamti
Na društvenim mrežama su se sada oglasili i prijatelji ubijenog Saše ističući kako je bio divan čovjek, ispravan i dobar otac.
– Bio je veseljak, to je prvo što će svako reći o njemu, zračio je dobrotom, volio je sa prijateljima međusobno si raditi smicalice i bio je veliki radoholičar. O njemu nisam čula, a niti doživila, ijednu negativnost. Kćerka Anastasija mu je bila miljenica, a onda je doživio da ga izdaju one do kojih je najviše držao – navodi se u objavi na Fejsbuku.
U objavi se navode i detalji o njegovom braku sa suprugom Andreom koja je glavna osumnjičena za njegovo brutalno ubistvo.
– Bila je djevojka koja je živjela u baraci, bez struje i pitke vode. Saša je bio dobrostojeći lik. Doveo ju je u vilu, dao joj aute, neograničeno novca, materijalno sve što nije mogla ni sanjati, putovanja, ljubav, stvorili su porodicu, i najvažnije – dao joj je svoje povjerenje. Ona je bila i više nego prosječna, dosta djetinjasta i ponašala se nezrelo. Uvijek sam komentarisala da će ju kćerka Anastasija prerasti u svim segmentima. Ali on je bio sretan s njom i mi smo ju prihvaćali takvu. Bar se činio sretan… – navodi se u objavi.
Zbog ovog monstruoznog zločina Sašina kćerka je u jednom danu ostala bez cijele svoje porodice.
– Nijedno dijete ne bi trebalo biti isčupano iz svog doma, od svojih roditelja i sestre, svojih igračaka, haljina i pasa, a Sašina Teodora to jeste. I nije jedina, ima ih… ona je u jednom danu ostala bez cijele svoje porodice – navode prijatelji u emotivnoj objavi.
Podsjećamo, Kulišić je ubijen 29. januara u prijepodnevnim satima u Doboju. Njegovo tijelo sa ubodnim ranama pronađeno je u šumi, gdje je doveden nakon što je omamljen većom dozom tableta u sopstvenoj kući, a potom ubačen u automobil vezanih nogu i ruku i glave oblijepljene selotejp trakom.
Objavu prenosimo u cijelosti
Kako izgledaju monstrumi? Da li je moguće prepoznati potencijalne ubojice?
Mislimo da nismo neke budale i glupaci a sve nas je prevarila jedna neškolovana bezveznjača i njeno monstuozno dijete od nepunih 15.
Monstruozno ubojstvo u Doboju.
Vjerujem da ste svi, više-manje, čuli za taj slučaj.
Saša je naš kum, brat, poslovni partner, prijatelj, obitelj… Mariovo i njegovo prijateljstvo započelo je i prije nego je oženio ovo zlo. Bila je djevojka koja je živjela u baraci, bez struje i pitke vode. Saša je bio dobrostojeći lik. Doveo ju je u vilu, dao joj aute, neograničeno novca, materijalno sve što nije mogla ni sanjati, putovanja, ljubav, stvorili su obitelj, i najvažnije – dao joj je svoje povjerenje…
Ona je bila i više nego prosječna, dosta djetinjasta i ponašala se nezrelo. Uvijek sam komentirala da će ju kći Anastasija prerast u svim segmentima. Ali on je bio sretan s njom i mi smo ju prihvaćali takvu. Bar se činio sretan…
Bio je veseljak, to je prvo što će svatko reći o njemu, zračio je dobrotom, volio je sa prijateljima međusobno si raditi smicalice i bio je veliki radoholičar. O njemu nisam čula, a niti doživila, ijednu negativnost.
Kći Anastasija mu je bila miljenica…
A onda je doživio da ga izdaju one do kojih je najviše držao.
Netko je rekao da ne bih trebala biti u svemu tome. Slažem se, ne bih. Da bar nisam, da je bar sve uredu. Ali nije.
Isto tako ja kažem, ni njegov tata ne bi trebao biti na prepoznavanju unakaženog tijela svog jedinog sina. Ni jednom tati nije mjesto tamo. A ima ih…
Nijedno dijete ne bi trebalo biti isčupano iz svog doma, od svojih roditelja i sestre, svojih igračaka, haljina i pasa, a Sašina Teodora to je. I nije jedina, ima ih… ona je u jednom danu ostala bez cijele svoje obitelji.
Ispravan i dobar otac, kao što je Saša bio nije zaslužio da ga žena i kćer drogiraju mjesecima kako bi neometano mogle glumit barabe (seljančure) po gradu, trošit njegov novac na sramotan način, dok on omamljen spava doma.
Bio je pametn čovjek a pao od ruku budala i bezveznjaka. U koju svrhu?
Ubile su muža i oca, jednu osobu, al njihov čin je uništio puno više.
S lica zemlje nestala je cijela jedna obitelj. Mi, njegovi bližnji teško se nosimo sa gubitkom. Stalno radi neka grižnja savjesti koja govori trebali smo ovo, trebali smo ono, mogli smo to spriječiti da smo… a nismo. Jer nismo znali kako izgledaju monstrumi, nismo prepoznali potencijalne ubojice. Bile su to osobe poput svih drugih, sa svojim nekim manama i vrlinama, ali nije im na čelu pisalo koliko su poremećene.
Dijelim ovo s vama jer mislim, možda će biti lakše kad to izbacim iz sebe. Danima su to jedine misli koje su mi u glavi. Stalno čekam da me netko probudi iz ove noćne more.
Čujem mu glas, vedar kao i uvijek.
Unazad par godina napustilo me nekoliko bližnji. To je tuga golema. Ali njima je Bog odredio kada trebaju da mu dođu i pomirena sam s tim, ovdje boli činjenica da je našem Saši to odredila i na tako brutalan način to odradila ta spodoba.
Dugotrajna zatvorska kazna dat će onu neku moralnu zadovoljštinu nama svima njegovima, no nema toga što nas može utješiti jer njega više ništa vratiti neće.
On je otišao, isčupan iz naših života, mi koji ostajemo uvijek ćemo se pitati –
Kako nismo znali prepoznati monstrume?