Povremeno se u javnom prostoru Bosne i Hercegovine pojavljuju spekulacije da bi zapadne sile mogle posegnuti za radikalnim mjerama protiv vodećih političkih aktera kako bi se zemlja stabilizirala. U tim narativima najčešće se spominju lideri tri dominantna nacionalna bloka – Milorad Dodik, Bakir Izetbegović i Dragan Čović. Međutim, važno je jasno razdvojiti političku analizu od neprovjerenih tvrdnji.
Zašto Zapad ima interes za stabilnu BiH?
Bosna i Hercegovina se nalazi na geopolitički osjetljivom prostoru Balkana. EU, SAD i NATO imaju dugoročan interes da:
spriječe sigurnosnu nestabilnost,
ograniče uticaj trećih sila,
osiguraju funkcionalne institucije,
ubrzaju evropske integracije regiona.
Zbog toga Zapad često koristi diplomatske pritiske, sankcije, uslovljavanja i političku izolaciju, a ne direktne represivne mjere.
Pravna realnost: mogu li „hapšenja“ doći spolja?
Zapadne zemlje nemaju pravni mehanizam da samostalno hapse izabrane političare u suverenoj državi. Svaki eventualni krivični postupak može se voditi isključivo:
kroz domaće pravosuđe BiH,
ili putem međunarodnih sudova, ali samo uz jasno definisane nadležnosti i teške zločine.
Dosadašnja praksa pokazuje da se Zapad odlučuje za:
sankcije (zamrzavanje imovine, zabrane putovanja),
političku izolaciju,
podršku institucijama, a ne pojedinačne akcije hapšenja.
Zašto se ove priče pojavljuju u javnosti?
Narativi o „hapšenjima radi stabilizacije“ često se koriste:
kao sredstvo političkog pritiska,
za mobilizaciju biračkog tijela,
za skretanje pažnje sa unutrašnjih problema,
ili za stvaranje osjećaja spoljne ugroženosti.
Takve priče više govore o unutrašnjoj političkoj krizi nego o stvarnim planovima međunarodne zajednice.
Zaključak
Iako Zapad ima snažan interes za stabilnu i funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu, ideja da se politička kriza može riješiti hapšenjem ključnih lidera nije realna ni pravno ni politički. Mnogo je vjerovatnije da će se nastaviti politika pritisaka, sankcija i diplomatskog uslovljavanja, uz insistiranje na reformama i odgovornosti institucija, a ne pojedinaca po političkoj liniji.
Stabilnost BiH, prije svega, zavisi od unutrašnjeg političkog dogovora i jačanja vladavine prava, a ne od spektakularnih spoljašnjih intervencija.