Na današnji dan 20.12.1975. godine rođen je Vitez sa Košara – Predrag Peđa Leovac.
Kao rođeni Pljevljak, iz čestite porodice Leovac i kraja za koji je bio vezan, nosio je ono najbolje čime naš čovjek plijeni. Strastveni zaljubljenik u disciplinu tijela i psihe, besprekorno je završio Vojnu akademiju. Prvo zaposlenje dobija na Kosovu i Metohiji, na poziciji komandira voda za intervenciju 53. graničnog bataljona Prištinskog korpusa, braneći granicu od agresora. Po svjedočenjima kolega i saboraca, Peđa je bio onaj heroj hrišćanskog duha koji se nije štedio za bližnjeg.
Ovaj rođeni Pljevljak, ostaće upamćen kao jedan od najznamenitijih junaka epske bitke za Košare i generalno, rata na Kosovu i Metohiji 1998/1999. godine.
Bio je omiljeni drug, saborac, starješina. O njegovom čojstvu i junaštvu se i danas uveliko priča. Pamtiće se Peđin povrtak na Kosovo i Metohiju nakon ranjavanja, kada se, iako nedovoljno oporavljen nakon što mu je geler mine nanio teške povrede u predjelu vilice na Svetu Petku (27. oktobra 1998. godine), vratio među svoju vojsku. Takođe, pamtiće se i njegov odnos prema svojoj pušci – po koju je pošao usred minskog polja, izašao sa njom, više puta je očistio i nastavio boj.
O kakvoj se nesvakidašnjoj ličnosti radilo, možda nam i najbolje govori činjenica da mu je, nakon pogibije, vojska podigla spomen obilježje u trenutku dok rat još uvijek traje. Naime, u rejonu karaule Ćafa Prušit, njegovi ratni drugovi su obilježili jedan izvor sa kojeg je Peđa često pio vodu i imenovali ga upravo po njemu.
Izvor Peđa (Foto: KC „Predrag Peđa Leovac“)
Podsjetimo, Peđa Leovac je bio i aktivni sportista: trčao je Beogradski polumaraton i maraton, bio je majstor realnog aikida i jedan od omiljenih učenika pokojnog LJube Vračarevića – osnivača realnog aikida i majstora Soke 10. dan, generala ruske armije i čovjeka koji je obučavao veliki broj vojnih i policijskih specijalnih jedinica, kao i ličnu gardu mnogih istaknutih ličnosti i državnika.
U antiterorističkoj borbi na Košarama, 14. aprila 1999. godine, herojski je poginuo oficir Vojske Jugoslavije, potporučnik Predrag Peđa Leovac. Kod graničnog kamena C-4, dao je život za Otadžbinu kojoj je posvetio sve. Priča o Peđi nije klasična pripovijetka o junaku iz bogate nacionalne istorije. On je svojim životom, u našem vremenu, istinski dokazao da gorostasi ljudskosti, morala i viteštva postoje.
U sukobima sa agresorom, u rejonu karaule Košare, Leovac biva smrtno pogođen snajperom. Metak mu je završio u vratu, prekinuvši lančić sa krstom. NJegovi saborci su ga na šatorskom krilu donijeli do karaule, a na putu prema Đakovici je dušu predao Gospodu, da stane u red kosovskih vitezova koji su ga dočekali špalirom za junaka dostojnog svog „mača“.
NJegov lik i djelo su zauvijek postali dio slavne istorije mučenika za Kosovo i Metohiju, ali i primjer za neka buduća pokoljenja. Narativom NJegoša rečeno, blago Peđi koji dovijeka živi, imao se rašta i roditi!
VJEČNA TI SLAVA I HVALA JUNAČE!