Na današnji dan prije 32 godine jedinice HVO-a izvršile su jedan od najstrašnijih zločina
Specijalne jedinice HVO-a tada su u Stupnom Dolu ubile 38 bošnjačkih civila. Ubijeno je 17 žena, petero djece, kao i veći broj staraca. Jedanaest osoba žive su zapalili. Najmlađa ubijena žrtva imala je dvije, a najstarija 74 godine.
Spaljeno je 58 kuća i mjesna džamija, a selo je potpuno uništeno.
Zločinci su pokušali da prikriju zločin, ali su jedinice Ujedinjenih nacija ušle u selo i svjedočile užasu koji su pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane ostavili iza sebe.
“U jednoj kući su spaljena tijela dvije starice od kojih je jedna bila invalid. Jednog muškarca, koji je bio ranjen u obje noge, vojnici HVO-a su odnijeli u kuću koju su zatim zapalili. U jednoj kući je spaljeno sedam članova jedne porodice (dva muškarca, tri žene i dva djeteta od dvije i tri godine)”, navodi se u presudi.
Rajić je sa Sudom u Hagu postigao Sporazum o priznanju krivice u kojem je iznio sve detalje pripreme zločina u Stupnom Dolu.
U Sporazumu se navodi kako je 23. oktobra 1993., načelnik Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak izdao Ivici Rajiću naređenje u kojem stoji: „Sredite situaciju u Varešu bez milosti prema bilo kome, nađite ljude dorasle vremenu i zadacima.“
U periodu od večeri 23. oktobra do 26. oktobra Rajić je odbio nekoliko zahtjeva UNPROFOR-a za ulazak u Stupni Do. Rajić je 23. oktobra obavijestio Darija Kordića, Milivoja Petkovića, Tihomira Blaškića i Marija Bradaru o izvršenom zadatku.
“Izvršio sam procjenu i u jutarnjim satima izveo napadno djelovanje na Stupni Do i Bogoš.
Veliki broj MOS-ovaca i nešto civila je pobijen, a naši gubici su dva poginula i sedam ranjenih, svi van životne opasnosti. Grad Vareš je očišćen. Vareš je od danas hrvatski, borit ćemo se da ostane”, objavio je Rajić.
Nakon što su mediji počeli pisati i izvještavati o zločinima u Varešu, zamjenik načelnika Glavnog stožera Milivoj Petković je tri dana kasnije Ivici Rajiću uputio pismeno naređenje da provede istragu o zločinu u Stupnom Dolu. Istog dana, Petković je obavijestio Rajića da je cilj pismenog naređenja bio da se udovolji međunarodnoj zajednici i da Rajić, ustvari, ne treba pokretati istragu. Petković je kazao da će istragu voditi Sigurnosno-izvještajna služba HVO i da će njom rukovoditi Ivan Bandić.
Po uputama Petkovića, Rajić je učestvovao u prikrivanju zločina u Stupnom Dolu. Prikrivanje je obuhvatalo i lažnu istragu s namjerom da se prikrije obim počinjenog zločina. Rajić je potpisao izvještaje o istrazi koje je pripremio SIS, znajući da su u njima navedene lažne informacije.
U stvarnosti, HVO nikad nije izvršio pravu istragu o zločinu, i nijednom vojniku ni zapovjedniku nikad nije izrečena nikakva kazna, ni disciplinska mjera, niti je iko razriješen dužnosti. Dana 1. novembra 1993. Ivica Rajić je unaprijeđen u čin pukovnik
Krajem godine, 27. decembra, Ivica Rajić je obavijestio organe vlasti HVO-a da po naređenju mijenja ime u Viktor Andrić, a tri dana kasnije HVO je razriješio Ivicu Rajića komandnih dužnosti i na njegovo mjesto postavio „Viktora Andrića“, što je bio gest koji je trebao da sugeriše međunarodnoj zajednici da je Ivica Rajić kažnjen i smijenjen s dužnosti zbog zločina u Stupnom Dolu.
Rajić je u Hagu potpisao Paragraf 66 u kojem se slaže da je Tužilaštvo svojim dokaznim materijalom, van razumne sumnje dokazalo da se u BiH radilo o međunarodnom oružanom sukobu u koji je bila uključena Republika Hrvatska.
“Sve vrijeme na koje se odnosi Izmijenjena optužnica u Bosni i Hercegovini je postojalo stanje međunarodnog oružanog sukoba, pri čemu je Republika Hrvatska, kao nezavisna država, sa svojom vladom, oružanim snagama i predstavnicima učestvovala u Oružanom sukobu protiv bosanskih Muslimana na teritoriji Bosne i Hercegovine kao nezavisne države”, navedeno je u dokazima Međunarodnog suda u Hagu.
Sve ovo je potvrdio i Međunarodni sud krajem novembra 2017. godine kada je izrekao presudu Prliću i drugima za UZP u kojem je navedeno kako je hrvatski državni vrh na čelu s predjednikom Franjom Tuđmanom i miistrom odbrane Gojkom Šuškom izvršio UZP u BiH.
Osim Rajića, za počinjene zločine procesuirani su Miroslav Anić-Firga i Dominik Ilijašević-Como koji nakon bijega iz mostarskog zatvora živi u Hrvatskoj.