Srbija je jedna od rijetkih zemalja koje još nisu uvele sankcije Rusiji i dok se u tamošnjoj javnosti sve više govori o tome hoće li učiniti taj korak, dio stanovništva prisjetio se uloge Rusije tokom rata u Hrvatskoj.
Službena Moskva tada ne samo da je glasala za uvođenje sankcija Jugoslaviji, već je Hrvatskoj isporučivala naoružanje koje je značajno promijenilo ishod rata u nekadašnjoj državi, piše Nova.rs.
Malo je poznato da je Rusija od 1992. godine aktivno pomagala da se Zagreb naoružava, te tako značajno uticala na ravnotežu snaga između Srbije i Hrvatske. U razdoblju od 1992. do 1997. godine, usprkos embargu, Hrvatska je dobivala naoružanje, od kojih je jedan dio činio čak i S-300 – nedosanjani san Slobodana Miloševića u borbi protiv NATO bombi.
Umjesto na batajnički aerodrom, moćno naoružanje stiglo je u Zagreb, iako ono nikada nije bilo operativno osposobljeno za borbu. Izvršni direktor Savjeta za strateške politike Nikola Lunić kaže za Nova.rs da se čitava operacija realizirala od 1992. do 1997. godine, usprkos embargu UN.
EFIKASNA AKCIJA
– Izvodila se na prilično naivan, ali efikasan način, jer su ruski avioni AN-124 Ruslan i Iljušin IL-76 prijavljivali tehnički kvar zbog kojeg bi im kontrola leta odobravala slijetanje na aerodrome u Puli ili na Krku. Nakon slijetanja i istovara tereta, i tehnički kvar bi na čudesan način ‘nestajao’, ističe Lunić za Nova.rs.
Iako je cijeli postupak rađen tajno zbog kršenja embarga, dio podataka koji je realiziran preko kompanije “Winsley Finance Limited” i njenog vlasnika, hrvatskog trgovca oružjem Zvonka Zubaka, objelodanjen je prvenstveno zbog sudskog postupka u kojem se zahtjeva isplata za isporučeni PVO sistem S-300.
Naglašava da je cijeli postupak išao preko plaćanja u gotovini. Kada je riječ o čuvenom sistemu S-300, dodaje da je on nikada nije stavljen u operativnu funkciju.
– Hrvatska definitivno nije imala operativnu korist, ali je imala vanjskopolitičku, propagandnu i geostratešku korist. Ne samo da je nabavka tog sistema utjecala na upotrebu zrakoplovnih snaga JNA, već je prodajom ili isporukom raketa i lansera trećoj zemlji kapitalizirala i utjecaj u NATO strukturama. Iako je simpatična priča o isporuci sistema S-300 Srbiji tabloidizirana u našoj javnosti, nikada Moskva nije tu mogućnost ni razmatrala jer je politički bila bliže EU i NATO nego Beogradu, kaže Lunić.
Na pitanje kako komentira ovu gotovo neskrivenu podršku Zagrebu, Lunić objašnjava da Rusija nikada i nije previše ulagala u Srbiju.
– Ako želimo analizirati službeni stav Moskve u tom vremenu, sjetimo se stava njihovog prvog ambasadora u Zagrebu koji je često naglašavao da ‘nikad, ni u najfantastičnijim spekulacijama, Moskva nije dopuštala mogućnost da bilo koji deo tzv. Krajine ne bude sastavni deo Hrvatske’. Ili riječi ambasadora Rusije u Zagrebu Anvira Azimova koji je izjavio da su Rusi dali Hrvatima PVO sistem S-300 PMU da ‘obuzdaju Srbe. Ne treba Rusiju kriviti zbog ovakvih stvari, ali bi trebalo naučiti da je interes Srbije iznad svega, zaključuje on za Novu.rs.