Oni ne žive u 2022, nego u 6020. godini. Četiri hiljade godina ispred cijelog svijeta. Njihovo postojanje je poznato, ali obavijeno gustim velom tajne. U javnost izlazi samo ono što oni žele da izađe, a sve što se izgovori ili učini, prethodno je pomno razmotreno, isplanirano i, naravno, odobreno. Oni su slobodni zidari ili masoni!
Za sebe kažu da nisu tajna organizacija, nego organizacija sa tajnom, a da bi osoba u ovu organizaciju ušla, mora vjerovati u ideale bratstva i besmrtnosti ljudske duše, ali ulazi se isključivo na preporuku druge braće.
Oni se sa budućim članom sastaju, druže, gledaju kakva je situacija. Nakon nekoliko mjeseci, ako nema primjedbi, novi član podliježe glasanju.
Potom slijedi obred inicijacije kao prvi korak, propuštanje kao drugi, te treći korak poznat kao uzdizanje. Svaki od njih prati poseban ritual. Masonske tajne su mnogi pokušali da otkriju, ali samo visoko pozicionirani članovi mogu dati odgovore koji intrigiraju javnost. Za aloonline, govori jedan od članova lože koju ne želi da imenuje.
– Kada kandidat dolazi na inicijaciju, u prvi stepen, on dolazi iz mraka i traži više svjetla. I tako se ritual odvija na taj način. Upoznaje se s četiri elementa i u jednom određenom trenutku, kada prihvati zavjet koji mu se nudi, njemu se daje to svjetlo, kaže slobodni zidar Dejan Š.
O tome ko su članovi se mora ćutati. Samo oni sami za sebe mogu reći da su slobodni zidari, ali odlično prepoznaju jedni druge po gestikulaciji, načinu govora i posebno po položaju ruku. Na stropu loža je uglavnom prikazan kosmos, a na podu su crno-bijele kocke, koje imaju posebnu simboliku ili značenje.
Sve što obični smrtnici smatraju tričarijama i glupostima, poput drevnih vjerovanja, astrologije, proročanstava, njima je od vitalnog značaja, čak je i ljudska istorija o kojoj uče drugačija od zvanične. Nikada ih ne treba brkati sa iluminatima, koji su, prema riječima masona, njihova suprotnost, u smislu zla, jer slobodni zidari sebe smatraju čuvarima svjetla, dobra i mudrosti.
– Najstarija i ujedno najmoćnija loža je britanska Plava velika koja je i prva osnovana. Pored ove dosta su jake i francuska, njemačka, te ruska i holandska loža. Veliki majstori se nalaze na vrhu svake piramide, ali je vrlo malo poznata činjenica da se i u ovoj organizaciji poštuje nasljedno pravo. Odnosno, sami masoni među sobom se dijele na tzv. prave i umjetne.
– Kada je riječ o javnoj sceni, nemoguće je da neko postane predsjednik ili važna politička ličnost, kao ni uticajan član ekonomskog svijeta ako nije mason, ali iznenađujuće, tu je uglavnom riječ o „umjetnim“ masonima, koji su na takve položaje dovedeni da bi slušali prave masone. Upravo ti pravi masoni su apsolutno nepoznati javnosti, žive običnim neprimjetnim životom, ne razlikuju se od ostalih građana, ali su bez izuzetka vrlo obrazovani. U pravilu su vlasnici velikog materijalnog bogatstva ali se oblače vrlo skromno, neupadljivo i svoju privatnost dobro čuvaju od radoznalih očiju, priča Dejan.
– Što se tiče konkretno BiH i Republike Srpske, ovdje je sve još relativno mlado. U Banjaluci postoje tri lože, vrlo liberalne, kojima imaju pristup i muškarci i žene, ali one nemaju nikakvog bitnog uticaja, mogao bih reći da su poprilično lažne. Ipak neki od političara iz BiH jesu članovi velikih stranih loža, poput ruske i britanske, dok u Hrvatskoj i Srbiji primat drži njemačka loža, kaže Dejan.
U posljednjih dvadesetak godina, desila se prava poplava lažnih masonskih loža, čiji član možete postati tako što ćete jednostavno kupiti članstvo, ali riječ je o najobičnijim prevarantima.
U Velikoj Britaniji su i neki članovi kraljevske porodice istaknuti masoni: veliki majstor je vojvoda od Kenta, princ Edvard, a pokojni princ Filip bio je član mornaričke lože. Čak i u Vestminsteru postoje dvije lože za članove parlamenta i političke novinare koje su uspostavljene prije više od 80 godina, a za koje je Gardijan 2018. otkrio da su i dalje aktivne.
Ali budući da masoni mogu, ali ne moraju otkriti svoje članstvo (dok ne smiju otkrivati tuđe), jasno je da velika većina od šest miliona masona, koliko se procjenjuje da ih ima širom svijeta, ne otkriva svoje članstvo van „bratstva“. Posljednjih godina je primjetan trend sramežljivog otvaranja masonskih loža javnosti, uključujući neke sastanke i rituale čije je snimanje bilo dozvoljeno novinarima. Ipak oni pravi, koji zaista vuku konce „umjetnih“, vjerovatno će zauvijek ostati skriveni.
Izvor: Aloonline.ba