Biću kandidat za potpredsjednika Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda na oktobarskim izborima, kaže u razgovoru za Oslobođenje bivši član PDP-a i bivši odbornik ove stranke u Skupštini grada Banja Luka Ivan Begić.
Begić se povukao iz političkog i javnog života nakon što je objavljen snimak njegovog seksualnog odnosa s drugim muškarcem. Ipak, nedavno se vratio u politiku skandaloznom konferencijom za novinare na kojoj je za trista čuda optužio Milana Radovića, Jelenu Trivić, Njegoša Tomića, Stefana Blagića, Gorana Suvaru.
KO ĆE VAS KANDIDOVATI ZA POTPREDSJEDNIKA REPUBLIKE SRPSKE?
– Najvjerovatnije ću biti nezavisni kandidat. Uputiću uskoro poziv liderima svih političkih stranaka za razgovor. Neću se prodati SNSD-u, ali hoću da razgovaram. Uputiću pismo i PDP-u i DNS-u i SDS-u i socijalistima, ali ne i SNSD-u. Imam jasan otklon od te politike. Možda će neko reći da je to treći blok, ali vrijeme će pokazati kako će ta priča izgledati.
NEĆE VAS KANDIDOVATI PDP?
– Više ne pripadam toj stranci, odnosno nisam više član te stranke. Nemam nikakav kontakt s rukovodstvom stranke, ali imam s mnogobrojnim članovima, s kojima svakodnevno razgovaram. Ta stranka nije stala iza mene kada sam iznio dokaze o Milanu Radoviću i ostalima koje sam pominjao na onom famoznom presu. U ljeto prošle godine o tome sam razgovarao s vodećim ljudima u PDP-u, ali niko me nije slušao. Niko nije stao u moju zaštitu tada. Mnogi su znali i za prijetnje, ali niko nije stao iza mene. A onda su počeli da se ograđuju od mene.
ZAR PREDSJEDNIK PDP-A NIJE ODBIO VAŠU OSTAVKU?
– Prvo sam isključen iz Gradskog odbora PDP-a u Banjoj Luci bez obavještenja. Glasali su o mojoj smjeni. Poslije toga sam razgovarao sa predsjednikom stranke, koji je rekao da mogu ostati član PDP-a. Rekao sam da to možda i ne želim, ali moj status je ostao zamrznut. Poslije pomenute konferencije rekli su da više nisam član stranke. Nemam nikakav kontakt s rukovodstvom stranke, ali imam s mnogobrojnim članovima, s kojima svakodnevno razgovaram.
ZAŠTO SE UOPŠTE KANDIDUJETE ZA POTPREDSJEDNIKA REPUBLIKE SRPSKE?
– Koliko god ja volio Republiku Srpsku, koliko god moj otac Franjo ratovao u Vojsci Republike Srpske, koliko god moj tetak Ivo bio ranjen u Vojsci Republike Srpske, smatram da Anton Kasipović i Nada Tešanović nisu reprezentativni predstavnici hrvatskog naroda. Nemam problem da kažem da pišem ćirilicom. Živim sa Srbima. Volim Srbe, Hrvate i Bošnjake podjednako. Aktuelni potpredsjednik RS-a iz reda hrvatskog naroda nije uradio ništa za Hrvate u Srpskoj. U mom selu živi većinsko hrvatsko stanovništvo i oni nemaju struju i asfalt.
TVRDITE DA STE IZNIJELI MNOGE DOKAZE NA “FAMOZNOJ” KONFERENCIJI ZA NOVINARE, ALI ISTINA JE DA OD DOKAZA NISMO VIDJELI AMA BAŠ NIŠTA. ŠTA SU VAŠI DOKAZI?
– Morate biti svjesni da mogu ugroziti istragu iznošenjem određenih dokaza. Pozvan sam u policiju nakon konferencije i iznio sam dokaze. Svakodnevno sam prijavljivao sve što mi se nakon toga desilo. S njemačkog broja mi je stigla poruka koju je potpisao Goran Suvara. Imam prepisku i s Milanom Radovićem, koji mi je priznao da je meta napada bio Draško Stanivuković, a ne ja. U prvim danima septembra prošle godine sam prijavio ucjene, a tužilac mi je tek 3. marta zakazao prvo ročište.
ŠTA ĆE SE DESITI AKO TUŽILAŠTVO UTVRDI DA STE LAGALI?
– Pozvao sam Stefana Blagića da na papirićima napišemo deset klinika u kojima se može testirati na drogu i pozvao sam ga da on odabere kliniku na kojoj će se testirati i da nema namještanja. Predložio sam da plati ručak ako bude pozitivan, a ja ću se, ako test na narkotike bude negativan, spaliti na Trgu Krajine. Ne smije. Evo, mene testirajte na šta god hoćete.
ZAŠTO STE TOLIKO ZAPELI ZA MILANA RADOVIĆA?
– Nisam ja zapeo za njega niti imam išta lično protiv njega. Imam protiv stvari kojima se bavi da bi ostvario lični interes. Mnogi mi kažu da je pomogao velikom broju ljudi i ja mu na tome zahvaljujem. Ako vi zbog bolesne političke ambicije idete da uništite mene, moju porodicu i prijatelje, onda moram da odgovorim. Za mene ćete pronaći samo debele kreditne račune i to je sve.
POLITIČKU GLAVU STE “IZGUBILI” ZBOG KAMERE KOJA VAM JE POVREMENO NA TU GLAVU STAVLJALA KRUNU?
– Ko se mača laća, od mača i gine. Na to mislite?
DA.
– Možda i jeste tako. Mnogi smatraju da sam mnogo izgubio i to je tačno. Ali je ovo ujedno i najbolja stvar koja mi se desila, jer mi je pokazala pravo lice mnogih ljudi. Otvorili su mi se novi poslovni i drugarski odnosi. Ja sam možda poznat što sam kamerom mnogo toga uradio, pokazao i raskrinkao, ali nikada s kamerom nisam ulazio u tuđe krevete, niti me je ikada interesovalo ko je s kim u braku i ko je čija ljubavnica.
ZAŠTO STE SE VRATILI U POLITIKU?
– Zbog hiljada komentara koje sam dobio nakon objavljivanja snimka. I zbog podrške porodice i prijatelja.
DA LI JE VAŠ POKUŠAJ VRAĆANJA ODBORNIČKOG MANDATA BIO GOTOVO PA PACERSKI?
– Kada sam se kandidovao za odbornika, rekao sam da mandat stavljam stranci na raspolaganje. Obrazložio sam CIK-u da je vraćanje mandata došlo pod pritiskom i ucjenama. PDP ima člana CIK-a i uradili su šta su uradili. Kada se proces završi i kada se utvrdi ko je kriv, krenuće građanska parnica za nadoknadu štete, jer sam i ja pretrpio određenu duševnu bol i to ne malu duševnu bol. Mnogi su mi rekli da nisu glasali za mene da vratim mandat, ali to nisu smatrali u PDP-u.
A JE LI TO SMATRAO DRAŠKO STANIVUKOVIĆ?
– U prvim danima Stanivuković i ljudi iz njegovog okruženja su mi mnogo pomogli i ispali su veliki prijatelji. Kasnije sam prekinuo sve veze sa ljudima u PDP-u. Nemam kontakt sa Draškom. Šta on o svemu ovome misli, pitanje je za njega, a ne za mene.
NEMATE KONTAKT NI S JELENOM TRIVIĆ?
– Nemam. Imao sam kontakte sa svima dok nisam otvorio Pandorinu kutiju.
DA LI STE VLASNIK ODREĐENIH PORTALA BEZ IMPRESUMA PREKO KOJIH SE OBRAČUNAVATE S POLITIČKIM PROTIVNICIMA?
– Vlasnik sam kompanije Macro media holding koja se bavi internet-portalima. Izdajemo portal Insajder, a otkupljujemo portal banjaluka24 i bijeljina24. Nekada sam bio vlasnik portala banjaluka24, ali sam ga prodao. Ostalo mi je 20 odsto od Google reklama, dok 80 odsto vlasništva imaju ljudi s kojima sam potpisao ugovor o povjerljivosti. Rekli su mi da pošaljem ako imam šta da se objavi, ali sam rijetko potezao za tim. Sve ovo može da se provjeri u sudovima, Poreskoj upravi i APIF-u.
Izvor: Oslobođenje.ba