Šta se desilo u Škabrnji?
Škabrnja se nalazi u zaleđu aerodroma Zemunik kod Zadra, koji je u mirnodopsko vreme imao ulogu i vojnog i civilnog aerodroma, kojeg je u jesen 1991. držala JNA. Selo Škabrnja je bilo isključivo nastanjeno hrvatskim življem i u njoj je bila.paravojna naoružana grupa “Samostalni škabrnjski bataljon”, od kojeg je aerodromu pretila permanentna opasnost.
U šest sati ujutro 18. novembra 1991. pešadijska jedinica pod komandom JNA, od oko 200 vojnika različitih nacionalnosti uz podršku devet oklopnih vozila i tri tenka, krenula je cestom u marševskoj koloni iz Gornjeg Zemunika prema Škabrnji. Na čelu kolone je bio komandir tenkovske čete poručnik Miroslav Stefanović, koji je ispred sela izašao iz oklopnog transportera i sa megafonom u ruci pozivao predstavnike vlasti Škabrnje na razgovor. Umesto odgovora, poručnik je dobio snajperski metak u čelo i pao pored transportera. Šokirana kolona je zastala, a pešadija, među kojima je bilo i pripadnika TO i nešto dobrovoljaca, sklonila se iza transportera i tenkova.
Prvi se odvažio vojnik na redovnom odsluženju vojnog roka Dejan Lazić, koji je izašao iz transportera i krenuo da pogođenom poručniku ukaže pomoć. Pre nego je stigao do poručnika, i on je dobio snajperski metak u čelo.
Njihova pogibija je izazvala veliki gnev, pa je došlo do samoinicijativnog angažovanja jedinice protiv očito naoružanih i na borbu spremnih pripadnika terorista “ZNG”, kako su se tada još zvali pripadnici paravojnih hrvatskih oružanih snaga.
Došlo je do žestoke borbe. Osvajala se kuća po kuća iz kojih je pucano na pripadnike JNA i TO. Do 14 sati pola sela je bilo pod njihovom kontrolom. Borba je potrajala sve do mraka. Bilo je mrtvih i ranjenih na obe strane. Na strani JNA i TO poginula su još dva vojnika, a osmoro ih je ranjeno. Pripadnici hrvatskih snaga sa većinom stanovništva napustili su Škabrnju ujutro u pet sati 19. novembra.
U toku borbi pripadnici JNA su izvlačili civile iz zone borbenih dejstava kako bi ih spasli od pogibelji. Preko stotinu žena, dece i staraca dovezeno je autobusima u Benkovac i smešteno u dečji vrtić, gde su se već nalazile i srpske porodice izvučene iz sela blizu linije fronta. Sutradan su odvezeni u selo Pristeg i vraćeni na hrvatsku stranu. Drugi dan su hrvatskoj strani predata i 43 tela pronađena u Škabrnji u asanaciji terena. Dugo je hrvatska strana tvrdila da su svi poginuli bili civili, iako je u sudskim postupcima utvrđeno da su oko polovine bili pripadnici ZNG.
Za zločin u Škabrnji pred Haškim tribunalom do sada su osuđeni Milan Martić i Milan Babić, a pred hrvatskim pravosuđem još 15 pripadnika TO, dok ih je više desetina bilo ili su još pod istragom ili optužbom.
Za hladnokrvno ubistvo pripadnika JNA poručnika Miroslava Stefanovića (32) iz Boljevca na Ibru u opštini Raška i redova Beograđanina Dejana Lazića (19), iako je JNA u to vreme bila jedina legalna vojska u tada još međunarodno priznatoj državi SFRJ, u čijem sastavu je formalno-pravno bila i Hrvatska, još niko nije odgovarao, a kako stvari stoje, mala je verovatnoća i da hoće.