Juče je obilježeno 28 godina od zločinačke akcije Oluja, kojom je iz Republike Srpske Krajine protjerano više od 250 000 Srba,
Svoj komentar o teškim avgustovskim danima 1995. dao je i Drago Kalabić čiju objavu prenosimo u cijelosti:
Tužan dan za srpski narod i naravno da se mnogi sjećaju…i dobismo i Dan sjećanja. Sjećanje ima smisao ako je istinito, iskreno, zasnovano na cinjenicama, sveobuhvatno i pogotovo sa vremenske distance upotpunjeno novim saznanjima. Sve drugo može ići u pravcu manipulacije.
Vučić i Dodik se svega sjećaju šta su tih dana radili Hrvati, kao i mnogi drugi , ali ni riječi o onome šta su radili Srbi tih dana, Srbija,Republika Srpska, Milošević, Karadzić,Šešelj, Dačić, vojska, generali, crkva, udba, mediji….pa i njih dvojica sami. Je li Hrvatska viteški i vojnički porazila Srpsku krajinu ili je ona brutalno izdana i pripremljena za predaju i bježaniju i na tacni isporučena Hrvatskoj. To se uvijek zvalo veleizdajom i u svim zemljama svijeta se brutalno kažnjavalo. Da li se učesnici izdaje nalaze u okruženju oba Predsjednika. Da li se na ovakav način legalizuje izdaja i kakva se poruka šalje budućim generacijama od kojih se očekuje patriotski osjećaj. A oni će svakako saznati pravu istinu ne čekajući da je čuju od Dodika i Vučića. Može li srpski narod živjeti sa tom izdajom a graditi priču o brizi o Srbima kako u regionu tako i širom svijeta. A izdali smo najbolje Srbe, krajiške Srbe, najsrpskije teritorije, Liku , Baniju, Kordun, koji su preživjeli tamo vijekove, i Hitlera, i Pavelića. Zna se dobro ko je dizao taj narod i šta mu je obećavao.
Sjećam se, da je velika krajiška izbjeglička kolona prošla kroz Prnjavor. Za noć je cijena nafte sa 2 marke podignuta na 5 maraka. I uzeli su Krajišnicima poslednju crkavicu da napune naftom svoje traktore, tamiće, jugiće, ko je šta imao. To je bio početni kapital nekih današnjih prnjavorskih tajkuna. A zna se ko je tada kontrolisao naftu od Prnjavora do Rače. Njihovo sjećanje nije isto…oni se danas sjećaju prvog miliona….
Bojim se da imamo problem sa sjećanjima i da ćemo ih tek imati. – Zaključio je Kalabić
