Rat u Bosni mogao bi se brzo prenijeti na Hrvatsku, Kosovo i Srbiju
Balkan ponovo ulazi u period u kojem se političke krize sve više posmatraju i kroz prizmu bezbjednosti. Posebno se to odnosi na Bosnu i Hercegovinu, gdje su politički sukobi posljednjih mjeseci pojačali pažnju međunarodne zajednice.
Ipak, jedno je važno odmah naglasiti: trenutno nema javno potvrđenih dokaza da Sjedinjene Američke Države pripremaju novi rat u Bosni i Hercegovini. Ono što postoji jeste intenzivno američko i evropsko angažovanje oko političke i sigurnosne situacije u BiH i širem regionu.
NATO i EUFOR su tokom septembra održali niz sastanaka i aktivnosti vezanih za sigurnosno okruženje u BiH. NATO je 8. septembra ponovio da EUFOR ima važnu ulogu u održavanju sigurnog okruženja i da se ne smije dozvoliti stvaranje sigurnosnog vakuuma.
Istovremeno, EUFOR je u septembru održao razgovore sa ambasadorima o mogućim scenarijima razvoja situacije tokom 2026. godine, uključujući opće izbore, stanje oko OHR-a i vojnu vježbu „Brzi odgovor 2026“.
Zašto se onda ponovo govori o ratu?
Zato što bi ozbiljna kriza u BiH teško ostala ograničena samo na njene granice.
Bosna i Hercegovina se nalazi između Hrvatske, Srbije i Crne Gore, dok su Kosovo i širi prostor Zapadnog Balkana već godinama povezani sa neriješenim političkim i sigurnosnim pitanjima.
U slučaju ozbiljnog oružanog incidenta u BiH, pažnja bi se gotovo sigurno usmjerila prema Srbiji i Hrvatskoj, dok bi istovremeno svaka nova kriza na Kosovu mogla dodatno zakomplikovati sigurnosnu situaciju u cijelom regionu.
Upravo zbog toga NATO i dalje održava KFOR na Kosovu. Alijansa je 15. septembra saopštila da KFOR nastavlja da osigurava bezbjedno okruženje i slobodu kretanja, uz mogućnost prilagođavanja svog prisustva ukoliko se sigurnosna situacija promijeni.
SAD imaju snažan interes da kontrolišu situaciju
Američka politika prema BiH decenijama je povezana sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i očuvanjem teritorijalnog integriteta zemlje.
U američkom Kongresu je 15. septembra održano saslušanje upravo o američkoj politici i sigurnosnim izazovima na Zapadnom Balkanu. Na njemu je predsjedavajući pododbora Keith Self govorio o nestabilnosti regiona kao jednom od značajnih sigurnosnih izazova za američke interese.
To, međutim, može imati dva potpuno različita tumačenja.
Jedno je da Washington želi spriječiti destabilizaciju regiona i održati postojeći mir.
Drugo, koje se sve češće može čuti u javnosti, jeste da veliko međunarodno prisustvo, pritisci i politička konfrontacija mogu dodatno podizati tenzije.
Iz dostupnih javnih podataka ne može se zaključiti da je cilj SAD izazivanje novog rata.
Najopasniji scenario nije nužno veliki rat
Veća opasnost mogla bi biti lančana reakcija.
Politička kriza u BiH → incident na terenu → reakcija međunarodnih snaga → uključivanje Srbije i Hrvatske kroz političke i sigurnosne poteze → istovremeno podizanje tenzija na Kosovu.
Takav razvoj događaja ne znači automatski novi rat, ali pokazuje zašto se svaka ozbiljna kriza u BiH posmatra i kao regionalni problem.
OHR je u svom posljednjem izvještaju UN-u ocijenio da je sigurnosna situacija u BiH stabilna, ali krhka, uz upozorenje da politički sporovi i neslaganja oko Dejtonskog sporazuma i dalje opterećuju funkcionisanje institucija.
Da li nam onda „USA pakuje rat“?
Za takav zaključak trenutno nema dovoljno dokaza.
Ali postoji nešto drugo što se ne može ignorisati: Zapadni Balkan se ponovo nalazi visoko na sigurnosnoj agendi velikih sila.
EUFOR povećava spremnost i održava vježbe, NATO pažljivo prati situaciju u BiH i na Kosovu, dok se u Washingtonu održavaju rasprave o budućnosti regiona.
Zbog toga će naredni mjeseci biti posebno važni.
Najveći rizik za Balkan ne mora biti odluka jedne države da započne rat. Mnogo opasniji može biti niz političkih odluka, incidenata i pogrešnih procjena koji bi jednu lokalnu krizu pretvorili u regionalnu.
Balkan je već jednom pokazao koliko brzo lokalni sukobi mogu prerasti granice. Pitanje je da li će ovog puta političari i velike sile uspjeti zaustaviti krizu prije nego što dođe do tačke bez povratka.