Ogromna tuga

Crna Gora tuguje zbog prerane smrti malog Amara (Muharema) Rašketića, dječaka koji je tek zakoračio u devetu godinu života.
Njegov osmijeh, dječija čistoća i nevinost, sada stoje kao nijemi svjedoci tuge koju nose porodica i čitava zajednica.
Amar nije bio samo sin, brat ili unuk – bio je svima radost. Onaj mali koji unese osmijeh u svaku ulicu, ko pozdravi svakoga s toplinom koja ostaje u srcima. Njegovi drugovi ga opisuju kao najboljeg prijatelja, „dio njihove duše“ koji je otišao prerano.
U osmrtnici stoje imena njegovih najbližih: otac Muharem, majka Sanela, sestra Anida, nene, djedovi, tetke… Svaka kuća, svaka ruka – ranjena. Svi koji su ga poznavali ili voljeli ispratili su ga pogledima, mislima i dovama.
Dženaza je klanjana ispred džamije u Dobroj Vodi, a narod – poznat i nepoznat – došao je da oda počast malom anđelu.
Otići sa devet godina je nešto što srce ne može razumjeti, ali Amar je za sobom ostavio ljubav, uspomene i pouku: svaki dan je dar, a dječija dobrota najveće bogatstvo.