
Agresija NATO-a na Srbiju, odnosno tadašnju SR Jugoslaviju počela je pre 27 godina, 24. marta 1999. u 19.53 časova. Agresija na SRJ bila je presedan i izvedena je bez saglasnosti Saveta bezbednosti UN.
Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije, tokom NATO agresije ubijen je 1.031 pripadnik vojske i policije, a ranjena su 5.173 vojnika i policajca. Poginulo je oko 2.500 civila, među njima 89 dece, a ranjeno je oko 6.000 civila, od toga 2.700 dece. Kao nestali vode se 25 osoba.
Svetskoj javnosti je predstavljeno da je razlog agresije bila teška humanitarna kriza na KiM, a u stvarnosti na KiM se 1998. godine dogodila serija terorističkih napada koje je počinila tzv. OVK, kako protiv snaga bezbednosti Srbije i SRJ, tako i protiv brojnih civila, ne samo Srba. Napadani su važni objekti, putevi, komunikacione tačke, pogranični pojas uz Albaniju, a potom i pojedine varošice.
Kao izgovor za agresiju iskorišćeni su događaji u Račku, 15. januara 1999. godine, a potom i neuspeh pregovora u Rambujeu i Parizu.
Pošto je Skupština Srbije potvrdila da ne prihvata odluku o stranim trupama na teritoriji Srbije, uz predlog da Ujedinjene nacije nadgledaju mirovno rešenje na Kosovu i Metohiji, NATO je započeo vazdušne udare. Naredbu za napad dao je tadašnji generalni sekretar NATO-a Havijer Solana.
Prema saopštenju Generalštaba Vojske Jugoslavije, u prvom naletu 24. marta gađano je više od 20 objekata.
Prvi projektili su pali u 19.53 časova na kasarnu u Prokuplju, gde je stradao vojnik Boban Nedeljković, koji je prva žrtva agresije.
Sledili su udari na Prištinu, Kuršumliju, Batajnicu, Straževicu. Paralelno, gađani su predajnici i sistemi veze na Jastrepcu i drugde, kao i Straževica u Rakovci, prenosi Tanjug.