Nakon što je završio srednju školu, Marko se kao i većina njegovih vršnjaka zaputio u Njemačku ne bi li šta zaradio.
Očekivao je tamo med i mlijeko, ali se prevario. Marko se uvjerio da Njemačka nije njegova zemlja snova, nego da je to Bosna i Hercegovina. Uvjerio se i sam da u Njemačkoj mora da radi, puno više nego u B i H.
Rekao je kako živi od plate do plate, odnosno radi od ponedjeljka do petka. Kada dođe s posla, istušira se i legne spavati, a potom ujutru buđenje i tako svakog dana. Petak naveče, kao i subota izlazi, nedjelju odmara i priprema se za posao. Pola godine je bio u Minhenu i nije baš zadovoljan životom.
Tamo ko ne radi dva posla, nema mu spasa. Muž i žena moraju bit zaposleni inače je raspad sistema.
Rekao je kako je dobro u Njemačkoj jedino to što ga svi smatraju ozbiljnim sa 20 godina, ali rado se vratio u BiH, ima oca i djeda koji će mu pomagati. Poželio je ispijanje kafe sa drugarima kao i šetnje sa psima.