Iako mu je, kako je napisao u anonimnoj objavi na Reditu, odlazak u inostranstvo doneo brojne profesionalne i finansijske benefite, razlike u mentalitetu, svakodnevni izazovi i osećaj otuđenosti naveli su ga da preispita odluku o ostanku.
Jedan muškarac iz Bosne (34), koji već skoro sedam godina živi i radi u Nemačkoj kao uspešan softverski inženjer, suočava se sa velikom životnom dilemom koja glasi – da li je povratak kući, uprkos svim rizicima, pravi izbor za njega?
Iako mu je, kako je napisao u anonimnoj objavi na Reditu, odlazak u inostranstvo doneo brojne profesionalne i finansijske benefite, razlike u mentalitetu, svakodnevni izazovi i osjećaj otuđenosti naveli su ga da preispita odluku o ostanku.
„Da li sam lud što želim da se vratim iz Njemačke?
Ja (34) živim u Njemačkoj već skoro 7 godina, radim u struci i solidno zarađujem. Isti posao sam radio i kod nas, ali sam želio da vidim kako stvari funkcionišu ‘napolju’, pa sam se prilično lako odlučio na korak da odem.
Prve dvije godine su bile ‘med i mlijeko’, međutim, što više vreme prolazi, sve više primjećujem da mi prije svega ne odgovara okruženje, mentalitet ljudi i ta težnja ka zapadnim trendovima.
„Druga stvar, mi stalno kritikujemo naš zdravstveni sistem, ali ono u šta sam se ja lično uvjerio i što su mi potvrdili mnogi moji bliži prijatelji ovde, jeste da Nijemci stvarno nemaju pojma. Njihov glavni lijek za sve je brufen. Jedino pozitivno ovde je to što se skoro ništa ne plaća kada su pregledi u pitanju, a lijekovi su gotovo svi na listi, pa ih za 5 evra možeš dobiti već sutradan, ako ne i istog dana. Ali, recimo, za jedan termin kod zubara koji sam tražio u avgustu, dobio sam termin za april 2025. godine – i to kod zubarke koja živi dve kuće od mene“, napisao je on pa dodao:
„O ljudskosti da ne govorim“
„O ljudskosti da ne govorim. Jednostavno, ljudi ne žele da se miješaju“ – objašnjavajući primjer svoje koleginice, koja je prošle zime pala nasred ulice a da niko od prolaznika nije zastao da joj pomogne niti da je pita šta joj se dogodilo.
„Uglavnom, iz ovih nekoliko primjera (koji su napisani vrlo blago i kratko) i još nebrojeno mnogo drugih koje sam lično doživio ili su mi ljudi pričali, postao sam veoma ogorčen na cjelokupnu situaciju ovdje kada je u pitanju ljudskost. S druge strane, sve moguće je poskupjelo (struju sam plaćao mesečno 70 evra, sada plaćam 230 evra itd.).
Posljednjih godinu dana aktivno razmišljam o povratku, otvaranju sopstvenog biznisa i radu na daljinu za klijente. Ali me plaši da ću napraviti grešku, dok s druge strane mislim da bih makar bio svoj na svom“, priznao je on na kraju.
„Ista situacija je i kod mene u Austriji“
U komentarima mnogi koji su van Balkana su otkrili da su i sami razmišljali o povratku, dok su drugi ipak bili jasni s tim zašto su se odselili.