Miroslav Lončar imao je samo 33 godine kada je 1992. godine stradao na području Imotskog.
Prema dostupnim svjedočenjima i zapisima koji su kasnije objavljivani, Miroslav je otet dok je radio na svojoj njivi. Njegova majka, zabrinuta jer se nije vraćao, na mjestu gdje je posljednji put viđen pronašla je njegovu obuću, kao i hranu koju je ponio sa sobom.
Nakon toga počela je potraga za njim.
Njegova sudbina bila je posebno tragična. Prema kasnijim svjedočenjima koja prenose pojedini izvori, Miroslav je bio mučen, a od njega je traženo da se odrekne pravoslavne vjere i pljune na krst. On je to, prema tim svjedočenjima, odbijao do posljednjeg trenutka.
Upravo zbog toga njegova priča među vjernicima nije ostala samo priča o stradanju jednog čovjeka, već i o čovjeku koji, prema predanju, nije želio da se odrekne svoje vjere ni onda kada mu je život bio ugrožen.
Miroslavova smrt vezuje se za stradanje Srba sa područja Imotske krajine tokom rata devedesetih godina.
Njegovo ime danas se pominje kao Prepodobni novomučenik Miroslav Imotski, a u crkvenim tekstovima njegovo stradanje povezano je i sa sjećanjem na druge srpske žrtve iz ovog kraja.
Iako je od njegove smrti prošlo više od tri decenije, priča o Miroslavu Lončaru i dalje je malo poznata široj javnosti.
Za mnoge je upravo zato njegovo ime podsjetnik na jedno teško vrijeme i na ljude čije su životne priče ostale u sjenci velikih događaja devedesetih.