SRBI KOJI SU STRADALI U RUŠENJU BLIZNAKINJA: Posljednje poruke i danas slamaju srce

Prije tačno 25 godina svijet je potresao jedan od najstrašnijih terorističkih napada u savremenoj istoriji. Napadi 11. septembra 2001. godine odnijeli su više od 3.000 života, a među žrtvama bila su i dvojica Srba – Beograđani Bojan Kostić i Vladimir Tomašević.

Njihove životne priče i danas podsjećaju na razmjere tragedije koja je tog jutra zadesila Njujork.

Bojan Kostić nalazio se na 104. spratu Svjetskog trgovinskog centra, gdje je radio u kompaniji „Kantor Ficdžerald“. Nakon što je avion udario u zgradu, Kostić je uspio telefonom kontaktirati svoju vjerenicu Suzan.

Ostavio joj je kratku poruku na telefonskoj sekretarici:

„Avion je udario u zgradu, pokušaćemo da se evakuišemo.“

To su bile njegove posljednje riječi koje su došle do porodice.

Bojan Kostić rođen je 1968. godine u Beogradu. Kao talentovani košarkaš školovao se i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je dobio stipendiju Univerziteta Ajova. Igrao je košarku, ali je zbog teške povrede morao prekinuti sportsku karijeru.

Njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni, pa je, zajedno sa hiljadama drugih žrtava, proglašen mrtvim.

Druga srpska žrtva bio je Vladimir Tomašević, rođen 25. januara 1965. godine na Kosovu i Metohiji. Kao četvorogodišnji dječak preselio se sa porodicom u Beograd, gdje je kasnije završio Elektrotehnički fakultet.

Tomašević je živio u Kanadi sa suprugom Tanjom i radio u oblasti informacionih tehnologija. Bio je potpredsjednik kompanije „Optus Business Solutions“.

U Njujork je stigao zbog seminara iz informacionih tehnologija, ne sluteći da će se tog dana naći u centru jedne od najvećih tragedija koje je svijet zapamtio.

U trenutku napada nalazio se u restoranu „Windows on the World“, na vrhu jedne od kula Svjetskog trgovinskog centra.

Godinu dana kasnije, „Njujork tajms“ je, u tekstu posvećenom žrtvama napada, Tomaševića opisao kao čovjeka koji je uvijek znao da drugima uputi kompliment. Sa suprugom je živio u Torontu, a u slobodno vrijeme volio je tenis i golf.

Kako mnoge žrtve nisu mogle biti identifikovane, porodicama su nakon tragedije ponuđene urne sa pepelom prikupljenim na mjestu rušenja kula.

Porodica Vladimira Tomaševića prihvatila je urnu koja je stigla iz Amerike. Položena je na Topčiderskom groblju u Beogradu, a kasnije su pronađeni i dodatni posmrtni ostaci.

Vladimir Tomašević sahranjen je 11. septembra 2008. godine.

Dvadeset pet godina kasnije, imena Bojana Kostića i Vladimira Tomaševića ostaju dio sjećanja na hiljade nedužnih ljudi koji su tog dana izgubili život.