RUSKI MUNJEVITI MARŠ 1999. GODINE: Kako su ruski vojnici prije NATO-a stigli na aerodrom Slatina

Priština, jun 1999. godine. Dok su se nakon završetka rata na Kosovu pripremale međunarodne snage za ulazak u pokrajinu, dogodio se jedan od najdramatičnijih poteza ruske vojske na Balkanu.

U noći između 11. i 12. juna, oko 200 ruskih padobranaca, koji su prethodno bili dio mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini, krenulo je oklopnom kolonom prema Kosovu. Cilj je bio jasan – stići u Prištinu prije NATO snaga i zauzeti strateški važan aerodrom Slatina.

Ruska kolona prešla je put od Bosne preko Srbije i nastavila prema Prištini. Prema tadašnjim izvještajima, ruski vojnici su u grad stigli tokom noći, a u ranim jutarnjim satima 12. juna preuzeli kontrolu nad aerodromom Slatina.

Time su Rusi iznenadili NATO, čije su snage upravo počinjale ulazak na Kosovo iz pravca tadašnje Makedonije. NATO je očekivao da će aerodrom Slatina biti jedan od ključnih objekata pod njegovom kontrolom.

Ruska zastava već je bila na aerodromu kada su stigle NATO snage.

Uslijedila je izuzetno napeta situacija. Britanske snage stigle su do aerodroma, dok su ruski vojnici zauzeli položaje i odbili da im prepuste objekat. Na prostoru aerodroma našle su se ruske i NATO snage, a svaka pogrešna odluka mogla je dovesti do direktnog sukoba dvije velike vojne sile.

Američki general Wesley Clark želio je odlučniji odgovor i razmatrana je mogućnost da NATO silom preuzme aerodrom. Međutim, britanski general Mike Jackson nije želio da njegova vojska započne oružani sukob s Rusima. Umjesto napada, NATO je opkolio aerodrom i počeli su pregovori.

Na kraju je postignut dogovor kojim su ruske snage ostale na aerodromu kao dio međunarodne mirovne misije. Kasnije su, nakon dogovora Rusije i NATO-a o raspoređivanju ruskog kontingenta, ruski vojnici formalno uključeni u mirovnu misiju na Kosovu.

Tako je nekoliko stotina ruskih vojnika iz Bosne, u jednom od najdramatičnijih vojnih manevara nakon završetka rata, uspjelo da pretekne NATO i zauzme Slatinu prije dolaska glavnih savezničkih snaga.

Događaj je ostao upamćen kao trenutak kada su se ruske i NATO snage našle licem u lice – ali su, uprkos ogromnoj napetosti, izbjegle direktan sukob.