NAJNOVIJA VIJEST
Rusija je “zabrinuta” za Balkan
Ministarstva vanjskih poslova Rusije i Bjelorusije objavila su opsežan, zajednički izvještaj o stanju ljudskih prava u “trećim zemljama”, kritikujući Zapad za “neokolonijalne metode”, dok su istovremeno izostavili Srbiju iz svoje analize. U dokumentu na čak dvije hiljade stranica, značajan prostor posvećen je Kosovu i Hrvatskoj, a kao jedan od glavnih izvora informacija korišteno je Srpsko narodno vijeće (SNV). U nastavku u cjelosti prenosimo analizu ovog neobičnog izvještaja koju je objavio hrvatski Tportal.
LJUDSKA PRAVA: Rusija i Bjelorusija objavile veliki dokument, Hrvatskoj posvetili 20 stranica
Termin ‘ironija’ vrlo dobro možemo ilustrovati viješću objavljenom prošle sedmice: ministarstva vanjskih poslova Rusije i Bjelorusije treću godinu zaredom objavila su zajednički dokument na čak dvije hiljade stranica u kojem analiziraju stanje ljudskih prava ‘u trećim zemljama’.
Ove dvije zemlje čak su organizovale prezentaciju ovog dokumenta u Minsku, Beču i Ženevi s porukom da žele skrenuti pažnju međunarodne zajednice na izazove u zaštiti ljudskih prava i upozoriti da se ‘Zapad koristi neokolonijalnim metodama i dvostrukim standardima’, odnosno da ‘u mnogim dijelovima svijeta provodi svoje cinične metode’ dok Rusija i Bjelorusija, jasno, ‘vode nezavisnu unutrašnju i vanjsku politiku’.
‘Istraživanje, pripremljeno zajedničkim naporima vanjskopolitičkih resora Rusije i Bjelorusije, za razliku od sličnih zapadnih istraživanja, nema moraliziranje za svoju svrhu (…) Ono sumira činjenične podatke o kršenju ljudskih prava u spomenutom krugu zemalja, a pravo da se tim zemljama da moralna ocjena prepušta se čitaocima’, stoji između ostalog u tom dokumentu.
Ako ćemo dalje tražiti ironične, pa i bizarne detalje u ovom ‘izvještaju’, primijetit ćemo da se među obuhvaćenim zemljama ne nalazi, recimo, Srbija – valjda jer se postupci Vučićevog režima uklapaju u rusko-bjeloruske standarde zaštite ljudskih prava. Jedno poglavlje posvećeno je Kosovu, nastalom ‘nakon agresije NATO-a na Jugoslaviju’, i nije teško predvidjeti kakav ton preovladava u njemu.
Što se tiče Hrvatske, diplomate Rusije i Bjelorusije posvetili su joj dvadesetak stranica.
Značajan izvor informacija – Srpsko narodno vijeće
‘Većina međunarodnih stručnjaka slaže se da su hrvatsko zakonodavstvo i praksa tijela za sprovođenje zakona u cjelini usklađeni sa međunarodnim obavezama zemlje u oblasti promocije i zaštite ljudskih prava. Međutim, stanje u toj oblasti u Hrvatskoj pokazuje znakove pogoršanja. Najveću zabrinutost izaziva porast iskazivanja etničke netrpeljivosti, kao i nedovoljni napori vlasti u sprovođenju postavljenih ciljeva u oblasti zaštite ljudskih prava’, tvrde Rusi i Bjelorusi.
Pozivaju se na izvještaje Evropske komisije protiv rasizma i netrpeljivosti (ECRI), nekoliko evropskih agencija, Odbora UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava (CESCR) te Agencije Evropske unije za temeljna prava (FRA), ali značajan izvor za izvještaj jest i Srpsko narodno vijeće (SNV).
Naglašava se da je srpska nacionalna manjina najčešće meta napada, nabrajaju se slučajevi fizičkog nasilja, etnički motivisanog vandalizma, uništavanja spomenika i oštećivanja imovine, kao i mrzilački grafiti, te se spominju otkazivanje ili zabrane kulturno-umjetničkih manifestacija, nastupa gostujućih grupa i izložbi iz susjednih zemalja. Referira se i na Thompsonov koncert u Zagrebu, ali i navodi diskriminacija Roma i Jevreja.
Statistički podaci pokazuju porast broja krivičnih djela motivisanih etničkom pripadnošću, posebno usmjerenih protiv pripadnika srpske, jevrejske i romske zajednice’, tvrdi se u izvještaju.
Kao značajni problemi navedeni su ‘veličanje osoba osuđenih za ratne zločine, podizanje spomenika uz podršku pojedinih zvaničnika te korištenje fašističkih i ustaških simbola i pozdrava u javnosti’.
‘Soljenje pameti još od doba Hladnog rata’
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić proučio je rusko-bjeloruski dokument i nema nikakvih sumnji: radi se, kaže, prije svega o predstavi za javnost u tim zemljama, ali i njihovom pokušaju da pariraju zapadnim zemljama, prije svega SAD-u i Evropskoj uniji.
‘Ruska poruka “i mi možemo soliti pamet, i vi kršite ljudska prava” nije nikakva novost: još u doba Hladnog rata oni su se, na primjer, bavili pravima rasnih manjina u SAD-u i izvještaje o tome javno publicirali i objavljivali, odnosno predstavljali u tijelima Ujedinjenih nacija, izuzetno važnoj platformi u to doba’, kaže Avdagić za Tportal.
‘Danas pokušavaju poručiti da su i oni “pronašli materijala” kod zemalja koje smatraju – ili su ih proglasili – neprijateljskim. Radi se o nekoj vrsti manipulacije premda se, jasno, u izvještaju nalaze i neki tačni podaci, oni koji će se naći u raznim izvještajima drugih zemalja. O nekima od njih sigurno će pisati i američki State Department, naravno zavisno od zemlje na koju se to odnosi’, dodaje sagovornik Tportala.
‘Desetine hiljada Srba rade u Hrvatskoj svake godine’
Komentarišući dio rusko-bjeloruskog dokumenta koji se odnosi na Hrvatsku i činjenicu da je jedan od glavnih izvora SNV, Avdagić upozorava da se problem nalazi u kontekstu koji preovladava:
‘Malo je uzeta u obzir činjenica da su neki odnosi posljedica rata, a još manje današnji trenutak u kojem desetine hiljada državljana Srbije svake godine dolaze na rad u Hrvatsku. Pribrojimo li tome još desetine hiljada građana Srbije sa hrvatskim dokumentima – često potomaka onih koji su napustili Hrvatsku uoči i nakon Oluje – koji takođe dolaze barem na sezonski rad, dolazimo do izuzetno velike brojke Srba koji ovdje nemaju apsolutno nikakvih problema. SNV i mediji vezani uz njih, koji od države primaju značajna sredstva za svoje projekte, možda bi mogli voditi malo više računa o tome’, kaže ovaj analitičar.
‘Drugim riječima, možda bi mogli razmisliti o tome da se njihove izjave ponekad mogu zloupotrijebiti, kao što je ovdje slučaj. Simptomatično je to da upravo predstavnici srpske nacionalne manjine jako često naglašavaju izvanrednu saradnju sa županijama, gradovima i opštinama, a oni u pravilu finansiraju projekte za koje u lokalnoj zajednici zapravo ne postoji velik interes. Dok Srbija u pravilu ima nešto drugačije namjere kada finansira projekte nacionalnih manjina u susjednim državama, u ovom slučaju zaista se pokazuje da za Srbe u Hrvatskoj matična zemlja nije Srbija, nego upravo Hrvatska’, dodaje Avdagić.
Naglašava da je u ovom trenutku vrlo teško zaključiti da je ijedna grupa u Hrvatskoj zaista diskriminisana ili ugrožena, a različiti incidenti po njemu su upravo to – incidenti.
Naši ljudi generalno su nezadovoljni, a kao društvo smo izuzetno kritični – i Hrvati i manjine, i kao Dalmatinci, Slavonci, Purgeri ili Zagorci. Međutim, kada bismo uzeli u obzir realne i provjerljive parametre, došli bismo do zaključka da je Hrvatska napredovala na svim poljima, od ekonomije do ljudskih i manjinskih prava’, smatra Avdagić, te podatak da rusko i bjelorusko ministarstvo u svom izvještaju o ljudskim pravima nije obuhvatilo Srbiju, kao njima prijateljsku zemlju, komentariše samo jednom rečenicom:
‘To je ovom dokumentu samo dalo još jednu, parodijsku dimenziju.’