GORAŽDE, JUL 1992. GOD. Srbi su u toku rata dobili obavještenje i apel da je 6-godišnjoj curici ugrožen život zbog upale trbušnih organa.
Odmah je po nju poslat vojni helikopter na ratnu liniju, gdje se ona nalazila, kako bi je čim prije transportovali u ratnu bolnicu, glavnog štaba Vojske Republike Srpske, na Sokocu.
Doktor Boriša Stojanović je ustanovio djevojčicu i odmah konstatovao da je curica životno ugrožena, te da se operacija ne smije odlagati. Tako je i bilo, čim prije ju je lično preuzeo i operisao. Odmah nakon operacije je postala mobilna i mogla je da komunicira, te mogla je da jede.
Kako istič dr. Stojanović, tadašnji komandant VRS je svaki put kad je dolazio u obilazak, donosio je curici (Minki) slatkiše i rekao da se vodi računa o njoj.
Njeno stanje se brzo popravilo, ali zbog ratnog stanja je to bilo teško. Nije bilo lako vratiti je roditeljima, ali ipak su uspjeli. Iz službe, iz Sokoca su došli u bolnicu, rekavši da su uspostavili kontakt s njenim roditeljima i da se može vratiti. Tako je i bilo.
Iako je rat, sam po sebi bio prljav, okrutan, ipak je bilo i onih koji su se odupirali zlu. Takvih ljudi je nažalost bilo malo, ali ih je bilo.